Bašeskijin posljednji zapis – Rešad Kadić
Djelo Rešada Kadića je bogato i tematski vrlo razuđeno. Uslovno bismo ga mogli podijeliti na književno – zagledano u prošlost, i novinarsko-publicističko – bilježenje aktualnoga. Kadić počinje svoju karijeru kao novinar prije Drugog svjetskog rata, a u komunističkom režimu nakon toga perioda, iz političkih razloga, mora svoj javni glas da skriva iza pseudonima. …Bašeskijin posljednji zapis, pisan tragom Ljetopisa, i sam se doima kao hronika koja iznosi pred nas jednu sliku Sarajeva i u njemu niz različitih likova i sudbina, pisana jezikom karakterističnim za sarajevsku čaršiju u kojoj se sve uglavnom i zbiva. Upravo su to najvrijednije stranice ovoga romana, stranice sa kojih pulsira život Sarajeva. Tipičan život čaršije u kojoj vladaju nepisani zakoni i običaji, likovi po kojima se prepoznaju ambijent i vrijeme, običaji i društveni život koji se odvija u privatnim i javnim prostorima, a sve to na osnovi historijskih fakata. Nekoliko likova izvlači Kadić da bi što vjernije oslikao vrijeme. Tu je kasap Junus, mladić koji ne zna šta bi sa silnom snagom a tanahane, nježne duše, siromah bez zaleđa koji postaje žrtvom da bi se formalno udovoljilo pravdi, a njegovim dželatima nije ni do pravde ni do istine, nego do toga da namire neke svoje račune. Pogođen tragičnom sudbinom nedužnog mladića Bašeskija razmišlja o pravdi i nepravdi pa, posmatrajući jednu potjeru, sjetno veli da se moli za onoga koga gone, ali i za one koji gone, jer se ne zna ko je kriv. Tu je i tragična sudbina jednoga Ermenina, njegove kćerke i njenoga momka, pa fini, suptilni razgovori među dervišima u tekiji, iz kojih se kristaliziraju likovi. I tako, kroz priču o priči, Rešad Kadić zaokružuje svoje kazivanje o Sarajevu XVIII stoljeća, a sve to kroz Bašeskijin Ljetopis, život ovoga hroničara i pisane historijske tragove.
DOWNLOAD/SPREMI:
DOWNLOAD: LINK
UPOZORENJE: KNJIGU NISAM PROVJERIO STOGA NE ODGOVARAM ZA SADRŽAJ!
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
utorak, 21. prosinca 2010.
0 komentari