CILJEVI I OBAVEZA DA'WE
Ciljeve da'we u jednoj rečenici sažeto i jezgrovito spominje ashab Rebi' ibn Amir kada ga Rustem kralj Perzije pita, a on mu kaže: "Došli smo da izvedemo robove iz robovanja robovima u robovanje Gospodaru robova i iz tmina i nasilja drugih vjera u pravednost Islama i iz tjeskobe dunjaluka u prostranstva i dunjaluka i Ahireta."
Komentarišući ovu rečenicu ciljevi da'we podrazumijevaju sljedeće:
a) izvođenje ljudi iz tmina na svjetlo i njihovo izvođenje iz robovanja tagutu u robovanje Gospodaru svjetova.
b) dostava ove vjere (poslanice) mušricima, kafirima i svima onima koji ne poznaju istinu.
c) upozorenje nemarnih muslimana i spašavanje utopljenika u moru grijeha i novotarija.
d) donošenje dokaza protiv inadžija.
e) uspostava (sprovođenje) Allahova zakona na Zemlji da bi ljudi uživali u sigurnosti, pravdi sreći i lagodnosti. Što se tiče samih daija njihov cilj pri žrtvovanju truda u da'wi je sticanje što je više moguće sevaba (da'ija u ovoj situaciji mora imati razmišljanje biznismena) tako da bi se spasio od kazne i patnje na Sudnjem danu, jer onaj ko se nemarno ponese, ko zapostavi ovaj vadžib, bit će pitan na Sudnjem danu.
Obaveza da'we na Allahovom putu
Obaveznost da'we potvrđuje mnoštvo različitih dokaza između ostalih su:
a) Riječi Uzvišenog u suri En-Nahl, 125.ajet:
"Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!" Zatim riječi iz sure El-Hadždž, 67. ajet:
"Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu."
Ovih i sličnih ajeta je mnoštvo, a usmjereni su Poslaniku, ali se odnose na sve muslimane, jer je naredba Poslaniku, naredba i njegovom ummetu, ako nema dokaza da se određena naredba odnosi samo na njega. Sa ovim se pravilom slažu svi učenjaci.
b) Riječi Uzvišenog iz sure Ali' Imran, 110.ajet:
"Vi ste najbolji ummet koji se ikada pojavio, naređujete da se čini dobro, a od zla odvraćate, i u Allaha vjerujete."
U ovom jasnom ajetu se također jasno vidi da se vrijednost ovog ummeta krije u naređivanju dobra i odvraćanju od zla, i da ona dolazi prije vjerovanja u Allaha.
Zatim u suri Et-Tewbe, 67.ajet, Allah pojašnjava svojstva
munafika i kaže:
''Licemjeri i licemjerke jedni su od drugih, naređuju da se čini zlo, a od dobra odvraćaju.''
Kaže Imam Kurtubi u svome Tefsiru: "Allah je u naređivanju dobra, a odvraćanju od zla dao suštinski razlog razlike između vjernika i licemjera."
c) Riječi Uzvišenog u suri Jusuf, 108.ajet:
"Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam ka Allahu, imajući jasne dokaze, ja i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim."
Kaže Šejhul-Islam: ''Da'wa je obaveza svakom ko ga slijedi, a oni su njegov ummet pozivaju Allahu kao što je i on pozivao."
d) Sura Asr - iz ajeta sure Asr jasno je da je za uspjeh neophodno da se ispune četiri uvjeta. Jedan od ta četiri uvjeta je preporučivanje sabura, jer ako preporučuješ istinu sigurno ćete zadesiti nedaće i iskušenja.
e) Riječi Uzvišenog u suri El-Bekare, 143. ajet:
''I tako smo mi vas učinili srednjim ummetom da bi ste bili dokaz protiv drugih ljudi i da bi Poslanik bio dokaz protiv vas.''
Islamski ummet je ummet sredine i to je ummet s kojim se završava poslanstvo. Poslanik nije poslan samo našem ummetu nego je poslan svim ljudima i ako oni ne povjeruju u njegovu misiju,Poslanik bi bio svjedok protiv njih na Sudnjem danu.
f) Riječi Uzvišenog u suri El-Anfal, 25. ajet:
''I bojte se fitne koja neće zadesiti samo one među vama koji su nasilje činili, znajte da Allah žestoko kažnjava.''
Kaže Ibn Abbas: ''Allah je naredio vjernicima da ne dozvole prisustvo ikakvog zla među njima u protivnom kazna će i njih obuhvatiti, tj. zakačiće i dobrog i lošeg.
U Muslimovom sahihu se navodi da je Zejneb pitala Allahovog Poslanika: "Hoćemo li biti uništeni, a među nama ima dobrih?" Allahov Poslanik reče: "Da, ako bude puno fesada."
U poznatoj priči kad Allah naređuje melekima da unište selo, i kad se oni vraćaju i kažu: ''Gospodaru naš, među njima ima jedan dobri rob." Allah kaže: "Počni te od njega, jer nije mu se lice srdilo radi Mene.'' - tj. nije naređivao dobro, a odvraćao od zla
.
g) Riječi Allahovog Poslanika na Oprosnom hadždžu: "Neka prisutni prenese odsutnom.'' Mutefekun alejhi. Pod odsutan se može razumjeti fizička odsutnost, a isto tako neznanje. Riječi Allahovog Poslanika: ''Prenesite od mene, pa makar i ajet.'' Bilježi Buhari. Ko ne prenese od Allahovog Poslanika pa makar to što zna bilo jako malo, krši naredbu Allahovog Poslanika i biva skrivač istine. Kaže Allah u suri El-Bekare, 160. ajet:
''Oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv."
Da bi čovjek izbjegao ovu prijetnju mora pozivati Njemu i pokajati se i početi pozivati. Od Ibn Džerira se prenosi da je rekao: ''Dali smo zaketvu Allahovom Poslaniku na poslušnost, pokornost i savjetovanje svakog muslimana.'' Bilježi Buhari
Kao što znamo, pravo muslimana kod drugog muslimana je da ga savjetuje. Kaže Allahov Poslanik: "Doći će čovjek na Sudnjem danu, a na njemu će biti okačen njegov komšija, pa će kazati: ''Gospodaru moj, Tvog mi dostojanstva, nisam ga prevario niti u porodici niti u imetku.'' Pa će kazati komšija: ''Istinu govori, ali me vidio u grijehu, pa me nije spriječio.'' Bilježi Muslim.
NAPOMENE:
a) Muslimani nisu jednaki po pitanju ove obaveze, nego se razlikuju shodno mogućnosti i znanju. Sve što je čovjekova sposobnost, znanje i sl., veće to je obaveza teža. Obaveza učenjaka, onih koji traže znanje i da'ija je veća, a i odgovornostpred Allahom također.
b) Čovjeku muslimanu je obaveza činjenje ovog djela shodno njegovoj sposobnosti, međutim, obaveza nije vremenski precizirana nego se prožima kroz sva vremena, sve prostore i sve situacije. Svaki put kad mu se ukaže prilika da ispuni ovu obavezu, da naredi kakvo dobro, da otkloni kakvo zlo, da opomene i sl., bilo u kući ili u školi, na ulici, poslu, u prijevoznom sredstvu, to i uradi. Ova obaveza s čovjeka ne spada, ako je uradi jednom ili dva ili deset ili trideset puta, jer time čovjek propušta ono za šta će sigurno biti pitan.
c) Naša obaveza je prenošenje mudro i lijepim savjetom, a uputa, rezultati i plodovi su u Allahovim rukama. Kao što kaže Uzvišeni u suri En-Nahl, 35 ajet:
''A zar je na poslanicima izuzev da jasno prenesu.''
Kaže Uzvišeni u suri El-Maide, 92. ajet:
"Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, pa ako se okrenu, na Poslaniku nije izuzev da jasno dostavi."
Kaže Uzvišeni prvom da'iji, najplemenitijem od svih stvorenja Muhammedu u suri Kasas, 56. ajet:
"Ti ne upućuješ koga voliš nego Allah upućuje koga hoće i On najbolje zna one koji su upućeni."
Ako poslanicima nije bilo dato da upućuju ljude kako onda da to rade drugi. U ovom slučaju mi se možemo nadati, težiti da Allah uputi nekog od ljudi, a ako to ne bude, nećemo tugovati, protiviti se i slično nego ćemo saburati.
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
