Alija Izetbegović – BIOGRAFIJA
ALIJA IZETBEGOVIC
Bosanski Samac 1925 - 2003 Sarajevo
Bosanski Samac 1925 - 2003 Sarajevo
Rodjen je u bosnjackoj (muslimanskoj) porodici u Bosanskom Samcu 8. Avgusta 1925. godine. Zanimljivo je spomenuti kako je porodica Izetbegovic porijeklom iz Beograda, kojega napustaju 1868. godine nakon poraza turske vojske od Srba. Njegovim precima je bilo oduzeto svo vlasnistvo nad zemljom, te su bili istjerani iz Beograda nakon konstitucionalne odredbe u kojoj je uvedena zabrana da muslimani, jevreji i romi zive u tom gradu.
1928. godine, njegovi preci se sele iz Bosanskog Samca, gdje Izetbegovic zavrsava musku realnu gimnaziju. Od stanovitog bega Izeta uzimaju prezime i postaju Izetbegovici. 1928. godine familija Izetbegovic seli u Sarajevo.
U Sarajevu Alija Izetbegovic krece u musku relanu gimnaziju. Bio je odlican ucenik. Sa 16 godina (1940) pristupa organizaciji Mladi Muslimani u Sarajevu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom. Rasciscava rusevine sarajevskih dzamija i skriva Muslimane od cetnika. Kratko je vrijeme bio clan SKOJ-a, ali se ubrzo odstranjuje i podpuno posvjecuje organizaciji Mlade Muslimani.
Dana 1. marta 1946. godine, za vrijeme odsluzenja vojnog roka, po njega dolaze pripadnici KNOJ-a. Zbog pane aktivnosti i pripadnosti organizaciji Mladi Muslimani i pod osudom da je imao znacajnu participaciju u utemeljenju islamskog zurnala Mudzahid u kojem su publicirane opce teme o islamu. Komunisti ga osudjuju na 3 godine zatvora za navodnu promociju mrznje u komunistickom drustvu koje nije tolerisalo vjerske slobode. Njegov prijatelj Nedzib Sacirbegovic (otac Muhameda Sacirbegovica, bivseg ambasadora BiH u U.N.-u) dobiva nesto vecu kaznu od 4 godine. Za vrijeme robije komunisti ga stavljaju na prisilni rad izgradnje Centralnog Komiteta SK BiH (Saveza komunista Bosne i Hercegovine).
Nakon izlaska iz zatvora studira pravo i radi kao pravni savjetnik za vise velikih bosanskih kompanija.
1970 godine, pise "Islamsku Deklaraciju" - opcu raspravu o politici i Islamu - zbog koje biva proglasen nacionalistom i antikomunistom.
U montiranom procesu 1983. godine komunisti ga osudjuju na 14 godina zatvora u cemu postaje politicki zatvorenik. U medjuvremenu, 1984. godine, njegova knjiga "Islam izmedju Istoka i Zapada" biva publicirana u Sjedinjenim Americkim Drzavama.
U njoj Izetbegovic nastoji definirati status bosanskih muslimana i uskladiti demokratske principe Evrope sa suni-islamskim ucenjem.
1928. godine, njegovi preci se sele iz Bosanskog Samca, gdje Izetbegovic zavrsava musku realnu gimnaziju. Od stanovitog bega Izeta uzimaju prezime i postaju Izetbegovici. 1928. godine familija Izetbegovic seli u Sarajevo.
U Sarajevu Alija Izetbegovic krece u musku relanu gimnaziju. Bio je odlican ucenik. Sa 16 godina (1940) pristupa organizaciji Mladi Muslimani u Sarajevu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom. Rasciscava rusevine sarajevskih dzamija i skriva Muslimane od cetnika. Kratko je vrijeme bio clan SKOJ-a, ali se ubrzo odstranjuje i podpuno posvjecuje organizaciji Mlade Muslimani.
Dana 1. marta 1946. godine, za vrijeme odsluzenja vojnog roka, po njega dolaze pripadnici KNOJ-a. Zbog pane aktivnosti i pripadnosti organizaciji Mladi Muslimani i pod osudom da je imao znacajnu participaciju u utemeljenju islamskog zurnala Mudzahid u kojem su publicirane opce teme o islamu. Komunisti ga osudjuju na 3 godine zatvora za navodnu promociju mrznje u komunistickom drustvu koje nije tolerisalo vjerske slobode. Njegov prijatelj Nedzib Sacirbegovic (otac Muhameda Sacirbegovica, bivseg ambasadora BiH u U.N.-u) dobiva nesto vecu kaznu od 4 godine. Za vrijeme robije komunisti ga stavljaju na prisilni rad izgradnje Centralnog Komiteta SK BiH (Saveza komunista Bosne i Hercegovine).
Nakon izlaska iz zatvora studira pravo i radi kao pravni savjetnik za vise velikih bosanskih kompanija.
1970 godine, pise "Islamsku Deklaraciju" - opcu raspravu o politici i Islamu - zbog koje biva proglasen nacionalistom i antikomunistom.
U montiranom procesu 1983. godine komunisti ga osudjuju na 14 godina zatvora u cemu postaje politicki zatvorenik. U medjuvremenu, 1984. godine, njegova knjiga "Islam izmedju Istoka i Zapada" biva publicirana u Sjedinjenim Americkim Drzavama.
U njoj Izetbegovic nastoji definirati status bosanskih muslimana i uskladiti demokratske principe Evrope sa suni-islamskim ucenjem.
Nakon odsluzenih 5 godina i 8 mjeseci, 1988. godine biva pusten iz focanskog zatvora. Tokom ovoga vremena, njegovi spisi "Biljeske iz Zatvora: 1983-1988" bivaju uspjesno proturene izvan zatvora i kasnije objavljene. Pisane od strane Izetbegovica dok je bio zatvoren povodom svoje kampanje protiv komunisticke diktature u Jugoslaviji, Biljeske iz Zatvora: 1983-1984 su analiza najmocnijih evropskih ideologija 20. vijeka, ukljucujuci tu komunizam, fasizam, kapitalizam i njihovu relaciju prema islamu.
Po izlasku iz zatvora na poziv svog prijatelja Adila Zulfikarpasica odlazi u Zürich. Godine 1989. osniva Muslimansku stranku u Jugoslaviji (MSUJ). Ta stranka nije dugo opstala pa u svibnju 1990. osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Na osnivackoj skupstini Stranke demokratske akcije, u Sarajevu 26. maja 1990. godine, Izetbegovic porucuje zagovornicima zakona o zabrani osnivanja nacionalni stranaka da oni najcesce potezu argument da ce se bez njih narodi u Bosni potuci i uhvatiti za vratove. Obavjestavamo ih da nemamo namjeru da se tucemo i da nas prestanu braniti jedne od drugih... Nakon prvih visestranackih izbora Izetbegovic ulazi u Predsjednisvo BiH, te biva izbaran za prvog predsjednika Predsjednistva.
Tokom rata izmedju Hrvatske i Srbije, Izetbegovic biva uvjeren da rat u Bosni i Hercegovini nije moguc pozivajuci regrute da ne pristupaju u odrede Jugoslovenske Narodne Armije (JNA). Po njegovom misljenju, JNA je pokazala manjak objektivnosti u sukobu sa Republikom Hrvatskom.
Rezultati referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine, koji su se odrzali u martu 1992, omogucili su predsjednistvu da proglasi nezavisnost i suverenost Bosne i Hercegovine.
Skupstina BiH objavila je deklaraciju o nezavinosti Bosne i Hercegovine isti mjesec. Potom je uslijedilo medjunarodno priznanje Bosne i Hercegovine.
Kao odgovor na to, Bosanski Srbi proglasavaju tkz. 'Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu,' sa ciljem zauzimanja i podjele citave Bosne i Hercegovine.
U aprilu 1992 godine, srpski ekstremisti potpomognuti vojnim i paravojnim snagama Srbije i JNA, pocinju incidente blokade gradova i premjestanja naoruzanja.
Kao protuakciju, Izetbegovic pristupa formiranju jedinica teritorijalne odbrane (TO) i nastavlja sa pregovaranjima. Po povratku sa konferencije u Lisabonu (Portugal) 1992 godine, jedinice JNA zarobljavaju predsjednika i traze od njega da naredi svojim jedinicama da iz obruca u centru grada pusti generala Kukanjca sa svojom vojskom. Do sporazuma dolazi, nakon cega je predsjedniku dopusten prolaz do Sarajeva.
Bosna i Hercegovina je u ratu biva prepustena sama sebi. Srbijanski diktator Slobodan Milosevic isposlovao je kod U.N.-a da uvede embargo na uvoz oruzja zemljama bivse Jugoslavije u sukobu, nakon cega je embargo i postavljen.
Embargo na uvoz oruzja isao je samo u korist srpskim vojnim i paravojnim postrojbama koje su imale na raspolaganju citav vojni arsenal JNA. Pomoc od svijeta, na koju je Izetbegovic racunao i koja mu je bila obecana, nije dolazila.
U bosnjackom narodu stvara se otpor iz kojeg iznice Armija Republike Bosne i Hercegovine, a Alija Izetbegovic kao njen vrhovni komandant. C(itavo vrijeme rata, Izetbegovic provodi u Sarajevu sa svojim narodom i saborcima.
Tokom rata, Izetbegovic biva prisiljen da donese teske odluke - prvenstveno predaju zasticenih zona, Srebrenice i Zepe, pod kontrolu U.N.-a koji se obavezao da ce ih, ako zatreba i vojnicki, stititi. Ove dvije enklave, koje su se skoro citavog rata vojnicki uspjele oduprijeti cetnickim snagama, dozivjele su da padnu u ruke cetnika pred sam kraj rata, kada su razoruzane jedinice ARBiH ostavljene na samilost trupa UNPROFOR-a.
Bosna i Hercegovina je u ratu biva prepustena sama sebi. Srbijanski diktator Slobodan Milosevic isposlovao je kod U.N.-a da uvede embargo na uvoz oruzja zemljama bivse Jugoslavije u sukobu, nakon cega je embargo i postavljen.
Embargo na uvoz oruzja isao je samo u korist srpskim vojnim i paravojnim postrojbama koje su imale na raspolaganju citav vojni arsenal JNA. Pomoc od svijeta, na koju je Izetbegovic racunao i koja mu je bila obecana, nije dolazila.
U bosnjackom narodu stvara se otpor iz kojeg iznice Armija Republike Bosne i Hercegovine, a Alija Izetbegovic kao njen vrhovni komandant. C(itavo vrijeme rata, Izetbegovic provodi u Sarajevu sa svojim narodom i saborcima.
Tokom rata, Izetbegovic biva prisiljen da donese teske odluke - prvenstveno predaju zasticenih zona, Srebrenice i Zepe, pod kontrolu U.N.-a koji se obavezao da ce ih, ako zatreba i vojnicki, stititi. Ove dvije enklave, koje su se skoro citavog rata vojnicki uspjele oduprijeti cetnickim snagama, dozivjele su da padnu u ruke cetnika pred sam kraj rata, kada su razoruzane jedinice ARBiH ostavljene na samilost trupa UNPROFOR-a.
Ishod U.N.-ove izdaje: preko 8.000 pobijenih bosnjackih civila. Vidjevsi ishod izdaje, Izetbegovic nije dozvolio snagama U.N.-a da istu stvar urade i sa Gorazdom i jedinice ARBiH su uspjele odbraniti ovaj grad bez samoubilacke pomoci U.N.-a. To su bila samo neka od iskusenja kroz koje je Izetbegovic morao proci, prvenstveno kao vrhovni komandant Armije sa preko 200.000 vojnika, a tek onda i kao predsjednik medjunarodno priznate drzave.
Tokom rata, Sarajevo dostize rekord kao grad pod najduzom opsadom u modernoj Europskoj historiji. Razna pregovaranja dovode strane u sukobu do Dejtoskog mirovnog sporazuma (Dayton Peace Accord).
U njemu nova drzava biva administrativno uredjena kao cjelovita drzava u cijem se sklopu nalaze dva politicka entiteta: Federacija BiH, sa 51%, i Republika Srpska sa 49% teritorija. Izetbegovic nikada nije bio zadovoljan ovim uredjenjem. Raspodjelom vojnih 'razgranicenja' koja su ostala kao rezultat krvavog rata, Bosnjacima je pripalo oko 33.33% teritorija BiH, bosanskim Hrvatima oko 17.67%, a bosanskim Srbima oko 49% teritorija BiH - uzimajuci u obzir da je arbitrazom Brckog stvorena nova administrativna jedinica izvucena od teritorija koje su drzale sve tri vojne jedinice, vecim dijelom Armija R BiH, ali i HVO i VRS.
Tokom rata, Sarajevo dostize rekord kao grad pod najduzom opsadom u modernoj Europskoj historiji. Razna pregovaranja dovode strane u sukobu do Dejtoskog mirovnog sporazuma (Dayton Peace Accord).
U njemu nova drzava biva administrativno uredjena kao cjelovita drzava u cijem se sklopu nalaze dva politicka entiteta: Federacija BiH, sa 51%, i Republika Srpska sa 49% teritorija. Izetbegovic nikada nije bio zadovoljan ovim uredjenjem. Raspodjelom vojnih 'razgranicenja' koja su ostala kao rezultat krvavog rata, Bosnjacima je pripalo oko 33.33% teritorija BiH, bosanskim Hrvatima oko 17.67%, a bosanskim Srbima oko 49% teritorija BiH - uzimajuci u obzir da je arbitrazom Brckog stvorena nova administrativna jedinica izvucena od teritorija koje su drzale sve tri vojne jedinice, vecim dijelom Armija R BiH, ali i HVO i VRS.
U memoarima Richard Holbrooke-a (To End A War) i David Owen-a (Balkan Odyssey) opisan je Izetbegovicev tvrdokorni stav u pregovaranjima i njegova protivljenja nametnutim administrativnim uredjenjem Bosne i Hercegovine koje biva primoran potpisati u zadnjem casu. Umjesto njega, u Dejtonu, na pregovore sa Slobodanom Milosevicem i Franjom Tudjmanom lice-u-lice prisustvuje Haris Silajdzic, koji je uveliko i tvorac granica danasnje Federacije.
Prvenstveno ishodom pregovora Harisa Silajdzica sa Slobodanom Milosevicem u Dejtonu, Izetbegovic biva prisiljen od strane americkih drzavnika da za cijenu mira stavi svoj potpis na finalni mirovni sporazum. Vidljivo nezadovoljan, na ceremoniji potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma izjavio je: "Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata." Vidno rastresen, nadalje dodaje: "U ovakvoj situaciji kao sto jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut."
Dejtonskim sporazumom rat biva zavrsen, a Bosna i Hercegovina pocinje svoj dugacki put ka reformama.
Prema najnovijim procjenama, u ratu je prema nedavno objavljenim podacima Istrazivackog dokumentacionog centra Sarajevo (ICD), nevladine organizacije koja upravo dovrsava opsezno znanstveno istrazivanje tocnog broja zrtava u ratu u BiH u Bosni i Hercegovini je od 1992. do 1995. poginulo 93.837 ljudi, sto je 2,2 posto predratnog stanovnistva. Prema rezultatima javno predstavljenima u petak 16.12.2005. u Banjoj Luci, poginula su 30.154 bosnjacka civila, te 30.173 bosnjacka vojnika, 1.973 srpska civila i 21.399 vojnika, te 2.076 hrvatskih civila i 2.619 vojnika.
Najveci broj zrtava ubraja se u bosnjacke civile koji su zapravo i bili meta genocida.
Prvenstveno ishodom pregovora Harisa Silajdzica sa Slobodanom Milosevicem u Dejtonu, Izetbegovic biva prisiljen od strane americkih drzavnika da za cijenu mira stavi svoj potpis na finalni mirovni sporazum. Vidljivo nezadovoljan, na ceremoniji potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma izjavio je: "Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata." Vidno rastresen, nadalje dodaje: "U ovakvoj situaciji kao sto jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut."
Dejtonskim sporazumom rat biva zavrsen, a Bosna i Hercegovina pocinje svoj dugacki put ka reformama.
Prema najnovijim procjenama, u ratu je prema nedavno objavljenim podacima Istrazivackog dokumentacionog centra Sarajevo (ICD), nevladine organizacije koja upravo dovrsava opsezno znanstveno istrazivanje tocnog broja zrtava u ratu u BiH u Bosni i Hercegovini je od 1992. do 1995. poginulo 93.837 ljudi, sto je 2,2 posto predratnog stanovnistva. Prema rezultatima javno predstavljenima u petak 16.12.2005. u Banjoj Luci, poginula su 30.154 bosnjacka civila, te 30.173 bosnjacka vojnika, 1.973 srpska civila i 21.399 vojnika, te 2.076 hrvatskih civila i 2.619 vojnika.
Najveci broj zrtava ubraja se u bosnjacke civile koji su zapravo i bili meta genocida.
Alija Izetbegovic umire 19. oktobra 2003, tokom oporavka poslije slamanja cetiri rebra i ozljede ramena. Njegova dzenaza je privukla oko 150.000 simpatizera iz citave Bosne i Hercegovine i inostranstva, a telegrami sucuti su pristigli iz oko 100 zemalja svijeta. Nedugo prije smrti, u bolnici ga je posjetio i bivsi predsjednik SAD-a, Bill Clinton, koji je bio u Bosni povodom otvaranja memorijalnog centra za zrtve genocida Srebrenice. Od ostalih posjetilaca treba izdvojiti i bivseg specijalnog americkog izaslanika, Richard Holbrooke-a, koji je izjavio da ne bi bilo Bosne da nije bilo Izetbegovica.
Bivsi izaslanik Europske Unije i U.N.-a, Carl Bildt, izjavio je da je i usljed nekih politickih neslaganja sa Izetbegovicem "on ipak bio potpuno fin covjek." U svome govoru na dzenazi, visoki predstavnik, Paddy Ashdown, pohvalio je Aliju Izetbegovica za "snagu i integritet." U telegramu sucuti vlade SAD-a upucuje se "najdublje saucesce prijateljima, familiji, i bliznjima" Izetbegovica. Nadalje se dodaje: "Izetbegoviceva osobna hrabrost pomogla je bosancima da izdrze jednu od najvecih evropskih tragedija poslije Drugog svjetskog rata." I pored toga "Izetbegovic je bio odlucan vodja i bio je instrumentalan u ocuvanju Bosne i Hercegovine kao cjelovite multi-etnicke zemlje. Njegova odlucnost ka europskoj buducnosti Bosne i Hercegovine je dio njegove ostavstine." - izmedju ostalog kaze Adam Ereli, glasnogovornik americkog State Department-a.
Alija Izetbegovic otac nacije
Alija Izetbegovic bio je prvi predsjednik medjunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine i predsjednik bosanskohercegovacke drzave u najtezem periodu njene historije. Izetbegovic je bio tvorac moderne Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegovic rodjen je 8 Avgusta 1925. godine u Bosanskom Samcu. Odrastao i skolovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik radio je u vise sarajevskih preduzeca.
Zbog svojih politickih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osudjivan. U poznatom, politicki montiranom "Sarajevskom procesu", kao prvooptuzeni u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osudjen je na 14 godina zatvora.
Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na Prvoj osnivackoj skupstini SDA 25. maja 1990. godine postao njen prvi predsjednik. Nakon pobjede SDA, na prvim visestranackim parlamentarnim izborima 1990. godine, Izetbegovic je izabran za prvog predsjednika Predsjednistva Republike Bosne i Hercegovine.
Nakon prvih poslijeratnih visestranackih izbora 1996. godine izabran je za clana a potom i za predsjedavajuceg Predsjednistva BiH.
Nakon deset godina obavljanja funkcije clana Predsjednistva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine podnio je ostavku na mjesto Predsjednistva BiH.
Na Trecem kongresu SDA 13.10.2001. godine Izetbegovic je donio odluku da se ne kandiduje za predsjednika Stranke nakon cega je proglasen pocasnim predsjednikom.
Autor je veceg broja publicistickih radova i studija, te knjiga "Islam izmedju istoka i zapada", "Problemi islamskog preporoda" i "Islamska deklaracija". Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u vise zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu "Moj bijeg u slobodu", a 2000. godine knjigu "Sjecanja" (autobiografski zapis).
Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao sto su Nagrada Kralja Fejsala, medalje Centra za demokratiju iz Vasingtona, a najuticajniji spanski list, madridski "El-mundo", izabrao je Aliju Izetbegovica 1995. za licnost godine u svijetu. Istambulski Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu pocasnog doktora pravnih nauka za doprinos zastiti ljudskih prava, uspostavu mira ali i kao uglednom pravniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobitnik je prestizne nagrade za unapredjenje ljudskih prava.
I nakon povlacenja iz politickog zivota pocasnog predsjednika SDA Aliju Izetbegovica posjecivali su ugledni drzavnici i diplomate.
Ostace zapamcena izjava jednog diplomate: "Da nije bilo Alije Izetbegovica, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine".
Alija Izetbegovic bio je prvi predsjednik medjunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine i predsjednik bosanskohercegovacke drzave u najtezem periodu njene historije. Izetbegovic je bio tvorac moderne Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegovic rodjen je 8 Avgusta 1925. godine u Bosanskom Samcu. Odrastao i skolovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik radio je u vise sarajevskih preduzeca.
Zbog svojih politickih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osudjivan. U poznatom, politicki montiranom "Sarajevskom procesu", kao prvooptuzeni u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osudjen je na 14 godina zatvora.
Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na Prvoj osnivackoj skupstini SDA 25. maja 1990. godine postao njen prvi predsjednik. Nakon pobjede SDA, na prvim visestranackim parlamentarnim izborima 1990. godine, Izetbegovic je izabran za prvog predsjednika Predsjednistva Republike Bosne i Hercegovine.
Nakon prvih poslijeratnih visestranackih izbora 1996. godine izabran je za clana a potom i za predsjedavajuceg Predsjednistva BiH.
Nakon deset godina obavljanja funkcije clana Predsjednistva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine podnio je ostavku na mjesto Predsjednistva BiH.
Na Trecem kongresu SDA 13.10.2001. godine Izetbegovic je donio odluku da se ne kandiduje za predsjednika Stranke nakon cega je proglasen pocasnim predsjednikom.
Autor je veceg broja publicistickih radova i studija, te knjiga "Islam izmedju istoka i zapada", "Problemi islamskog preporoda" i "Islamska deklaracija". Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u vise zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu "Moj bijeg u slobodu", a 2000. godine knjigu "Sjecanja" (autobiografski zapis).
Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao sto su Nagrada Kralja Fejsala, medalje Centra za demokratiju iz Vasingtona, a najuticajniji spanski list, madridski "El-mundo", izabrao je Aliju Izetbegovica 1995. za licnost godine u svijetu. Istambulski Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu pocasnog doktora pravnih nauka za doprinos zastiti ljudskih prava, uspostavu mira ali i kao uglednom pravniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobitnik je prestizne nagrade za unapredjenje ljudskih prava.
I nakon povlacenja iz politickog zivota pocasnog predsjednika SDA Aliju Izetbegovica posjecivali su ugledni drzavnici i diplomate.
Ostace zapamcena izjava jednog diplomate: "Da nije bilo Alije Izetbegovica, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine".
"Velikim bogom se kunemo da robovi biti necemo"
"Ja bi svjetlost zvao mrakom da te nije ALIJA"
Alija Izetbegović – BIOGRAFIJA + VIDEO
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
petak, 24. prosinca 2010.
0 komentari