Boravak na Muzdelifi
Kada zađe sunce i nestane sunčevog diska, sa Arefata se treba uputiti na Muzdelifu, i to mirno i dostojanstveno, izgovarajući telbiju i istigfar. Kada se stigne skraćeno i spojeno će se klanjati akšam i jacija prije spuštanja jahalica (tj. prije raspremanja). Ako bi se akšam zasebno klanjao nema smetnje. Muzdelifa je El-Meš’arul-Haram sa svim brežuljcima i dolinama, a ne kako neki misle da je to brdo na kome se danas nalazi džamija. Boravak na Muzdelifi je obavezan, a ko ga izostavi dužan je kurban zaklati, što je mišljenje Ebu Hanife, Ahmeda, Ishaka i drugih, osim, izostaviti ga s razlogom kao npr. onaj ko na Arefat dođe noću kada mu je dovoljan boravak u vidu prolaska poslije polovine noći.
Sunnet je nakon klanjanja sabah-namaza okrenuti se prema Kibli i uputiti dovu Allahu sa činjenjem istigfara. Uzvišeni kaže:“Ne pripisuje vam se grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.” (Suretul-Bekare, ajet 198)
Kada dan dobro osvane pokrenut će se prema Mini prije izlaska sunca, shodno sunnetu. Na putu će se donositi telbija.
Dozvoljeno je krenuti sa Muzdelife iza pola noći, i to slabim i nemoćnim, kao i onima koji im trebaju pomoći i paziti ih. Sunnet je sa Muzdelife uzeti sedam kamenčića radi njihova bacanja na Džemretul-Akabu. Preostale kamenčiće uzet će na bilo kojem mjestu. Kada se prođe dolina Vadi Muhassir lijepo je požuriti učeći telbiju.
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
petak, 26. studenoga 2010.
0 komentari