Ebu Dža'fer Et-Tahawi
Imam-hafiz Ebu Dža'fer Ahmed ibn Muhammed ibn Selame el-Hanefi el-Ezdi (ime el-Ezdi je dobio po istoimenom plemenu koje je jedno od najvećih i najpoznatijih kahtanskih plemena) et-Tahawi (ime et-Tahawi je dobio po istoimenom selu u egipatskoj pokrajini es-Sa'id.
Rođen je 239. h.g. i odrastao je u vrijednoj i učenoj porodici, učeći vjeru kod svog daidže el-Muznija, a on je bio učenik Imama Šafije.
U svojoj dvadesetoj godini Tahawija prelazi na pravac Ebu Hanife u tefekkuhu (sticanja znanja). Vjerovatno je glavni uzrok tome bila njegova ličnost, znana i jaka koja je težila idžtihadu a odbijala taklid (slijepo slijeđenje). Također i to što je njegov daidža mnogo koristio knjige Ebu Hanife i njegovih učenjaka, a naročito kada bi nailazio na teška pitanja (mes'ele), što bi ga podstaklo da se njima više pozabavi i da postepeno u njihovom rješavanju prihvati pravac hanefijskog mezheba, ali bez pristrasnosti (te'assuba.
Sticao je znanje kod 300 šejhova od kojih su napoznatiji: Imam Nesaija (303. h.g.) zatim el-Kadi Bekar ibn Kutejbe (270. h.g.) i hafiz Ebu Zer'a ed-Dimiški (281. h.g.) što očito upućuje na njegovu ljubav prema znanju te raznovrsnost njegovog znanja. Posebno se je specijalizirao u hadisu i fikhu, tako da je nadmašio učenjake svog vremena. Postavljen je za reisa hanefijskog mezheba u Egiptu. Međutim, njegovo pridržavanje hanefijskog mezheba nije ga spriječilo da razmatra mišljenja i ostalih imama mezheba i da ih prihvati ako za to postoji prihvatljiv i jak dokaz, pa makar se i neslagalo sa hanefijskim mezhebom. (On nije jedini koji se nije slagao u nekim mišljenjima sa Ebu Hanifom. Prije njega to su učinili njegovi učenici: Ebu Jusuf i Muhammed ibn el-Hasan.) Išao je putem učenjaka velikana koji su težili iznalaženju novih rješenja u idžtihadu, a nisu prihvatali pristrasnost i slijepo slijeđenje.
Njegova autorska djela su bila kvalitetno obrađena i urađena i po redoslijedu sastavljenja. Učenjaci Ummeta su i u novije i u kasnije doba njegove knjige uzimali kao izvor za najvažnija pitanja u Islamu i kao djela od ogromne koristi. Najpoznatija njegova djela su:
a) Bejan akidetu-s-sunneti ve-l-džema'ati - To je skraćena knjiga manjeg obima i formata ali u sebi sadrži velike koristi. Obuhvaća u sebi sve ono što je potrebno muslimanu da zna iz akide. Za nju imam es- Sebeki kaže: "Sva četiri mezheba koja su na istini, potvrđuju Tahawijinu akidu koju su prihvatili i raniji i kasniji učenjaci."
b) Šerh me'ani-l-asar - Veliko djelo koje podučava učenika kako da stiče znanje i kako da shvati velike mes'ele koje su potkrijepljene dokazima i gdje se navodi dokaz i objašnjenje za najispravnije mišljenje.
c) Muškilu-l-asar - Također jedno veliko djelo u kojem se navode hadisi koji su naizgled suprotni jedni drugima a zatim se ta prividna suprotnost odbija da bi se na kraju iz njih izveo fikhski propis.
d) Muhtesaru-l-fikhu-l-Hanefi - Ovo je najbolji i najvjerodostojniji i prvi skraćeni fikh hanefijskog mezheba. U sebi sadrži najvažnija pitanja (mes'ele) i vjerodostojna, izabrana mišljenja.
e) Sunenu-š-Šafi'i - To su predaje hadisa od njegovog daidže el-Muznija, koje prenosi od Imami Šafije.
f) Ahkamu-l-Kur'an i druga djela čiji broj dostiže cifru trideset.
Njegovu vrijednost, skromnost i njegovu povjerljivost u prenošenju hadisa priznaje sva ulema.
a) Kaže ibn en-Nedim u djelu el-Fahrest str. 26: "Bio je u svoje vrijeme najučeniji i najskromniji."
b) Imam ez-Zehebi u djelu Sijeru-e'alamin-nubela' 15/27. Imam, alim, hafiz, muhaddis i fakih u Egiptu. On kaže: "Ko pogleda pisana djela ovog imama, saznat će njegovo mjesto u nauci i širinu njegove spoznaje."
c) Hafiz es-Sujuti u djelu Tabekatu-l-huffaz na str. 337 kaže: "Imam, alim, hafiz i vlasnik mnogih vrijednih djela. Bio je pouzdan i povjerljiv,
'alim i fakih iza kojeg se nije bolji pojavio."
Umro je 321. h.g. u četvrtak navečer prvog zu-l-k'adeta u Egiptu i ukopan je na mezarju el-Karafe.
d) Muhtesaru-l-fikhu-l-Hanefi - Ovo je najbolji i najvjerodostojniji i prvi skraćeni fikh hanefijskog mezheba. U sebi sadrži najvažnija pitanja (mes'ele) i vjerodostojna, izabrana mišljenja.
e) Sunenu-š-Šafi'i - To su predaje hadisa od njegovog daidže el-Muznija, koje prenosi od Imami Šafije.
f) Ahkamu-l-Kur'an i druga djela čiji broj dostiže cifru trideset.
Njegovu vrijednost, skromnost i njegovu povjerljivost u prenošenju hadisa priznaje sva ulema.
a) Kaže ibn en-Nedim u djelu el-Fahrest str. 26: "Bio je u svoje vrijeme najučeniji i najskromniji."
b) Imam ez-Zehebi u djelu Sijeru-e'alamin-nubela' 15/27. Imam, alim, hafiz, muhaddis i fakih u Egiptu. On kaže: "Ko pogleda pisana djela ovog imama, saznat će njegovo mjesto u nauci i širinu njegove spoznaje."
c) Hafiz es-Sujuti u djelu Tabekatu-l-huffaz na str. 337 kaže: "Imam, alim, hafiz i vlasnik mnogih vrijednih djela. Bio je pouzdan i povjerljiv,
'alim i fakih iza kojeg se nije bolji pojavio."
Umro je 321. h.g. u četvrtak navečer prvog zu-l-k'adeta u Egiptu i ukopan je na mezarju el-Karafe.
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
petak, 26. studenoga 2010.
0 komentari