KADA BIVA NAGRADA NIJJETA KAO I NAGRADA UČINJENOG DJELA?
Napisao:
Muhammed Ibn Salih El-Usejmin
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
عَنْ جَابِرٍ قَالَ: كُنَّا مَعَ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فِي غَزَاةٍ فَقَالَ:"إِنَّ بِالْمَدِينَةِ لَرِجَالًا مَا سِرْتُمْ مَسِيرًا وَلَا قَطَعْتُمْ وَادِيًا إِلَّا كَانُوا مَعَكُمْ حَبَسَهُمْ الْمَرَضُ." و فِي رواية: في حَدِيثِ وَكِيعٍ:" إِلَّا شَرِكُوكُمْ فِي الْأَجْرِ."
Od Ebi Abdullaha od Džabir Ibn Abdullah El-Ensarija, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: Bio sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u bitci kada je rekao:
"Doista ima u Medini ljudi, niste prešli razdaljinu a niti prevalili dolinu a da oni nisu bili sa vama - sprečila ih je bolest." A u drugoj predaji stoji: "Osim da su oni učesnici u nagradi s vama."[1]
Rekao je šejh Ibn Usejmnin - Allah mu se smilovao – u komentaru ovoga hadisa:
Značenje hadisa je, čovjek kada zanijeti dobro djelo, al ga spriječi neka prepreka da to djelo uradi njemu se piše vrijednost onoga što je zanjetio (naumio).
No, kada čovjek radi neko djelo u stanju kada je zdrav (kada nije spriječen) odnosno dok je bio zdrav i sposoban redovno je to činio djelo, zatim je oslabio (razbolio se ili ostario) - ovakvom čovjeku se piše vrijednost čitava djela jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
حَدَّثَنَا مَطَرُ بْنُ الْفَضْلِ حَدَّثَنَا يَزِيدُ بْنُ هَارُونَ حَدَّثَنَا الْعَوَّامُ حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ أَبُو إِسْمَاعِيلَ السَّكْسَكِيُّ قَالَ سَمِعْتُ أَبَا بُرْدَةَ وَاصْطَحَبَ هُوَ وَيَزِيدُ بْنُ أَبِي كَبْشَةَ فِي سَفَرٍ فَكَانَ يَزِيدُ يَصُومُ فِي السَّفَرِ فَقَالَ لَهُ أَبُو بُرْدَةَ سَمِعْتُ أَبَا مُوسَى مِرَارًا يَقُولُ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ:" إِذَا مَرِضَ الْعَبْدُ أَوْ سَافَرَ كُتِبَ لَهُ مِثْلُ مَا كَانَ يَعْمَلُ مُقِيمًا صَحِيحًا."
"Kada se razboli Allahov rob (čovjek) ili kada otputuje biva mu upisano isto dobro djelo što je činio dok je bio kod kuće i zdrav."[2]
Pa tako biva obradovan svaki onaj ko je svakodnevno činio hajr (dobra djela) pa ga u tome spriječi neka prepreka- njemu biva upisana vrijednost cijeloga dijela!
Primjer:
Ukoliko je čovjek redovno klanjao namaz u džematu u mesdžidu no, zatekne ga neka prepreka kao što je bolest ili san ili nešto slično iz ovoga domena pa njemu biva upisana nagrada klanjača u džematu potpuno bez ikakva umanjivanja.
A također ako je imao običaj da klanja dobrovoljan namaz "NAFILU" no, spriječi ga nešto u tome, nešto van njegove moći pa njemu biva upisana vrijednost tog potpunog dijela. I mnogi drugi primjeri koji su potvrda ovoga hadisa koji je bez sumnje velika Allahova milost ovome ummetu.
No, ukoliko čovjeku ne bude od običaja ili ne bude radio neko djelo prije stalno tj. konstantno pa njemu se piše samo vrijednost nijeta bez nagrade djela.
Dokaz za ovo:
Siromašni ashabi, radijjallahu anhum, rekli su: O Allahov Poslaniče pretekli su nas vlasnici imetka u nagradi i vječnom boravištu- znači pretekli su nas nosioci imetka u sadaki (milosrđu) i oslobađanju robova (što je veliko, ogromno djelo) pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
حَدَّثَنَا الْحُسَيْنُ بْنُ الْحَسَنِ الْمَرْوَزِيُّ حَدَّثَنَا سُفْيَانُ بْنُ عُيَيْنَةَ عَنْ بِشْرِ بْنِ عَاصِمٍ عَنْ أَبِيهِ عَنْ أَبِي ذَرٍّ قَالَ,قِيلَ لِلنَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَرُبَّمَا قَالَ سُفْيَانُ قُلْتُ: يَا رَسُولَ اللَّهِ ذَهَبَ أَهْلُ الْأَمْوَالِ وَالدُّثُورِ بِالْأَجْرِ يَقُولُونَ كَمَا نَقُولُ وَيُنْفِقُونَ وَلَا نُنْفِقُ قَالَ لِي:" أَلَا أُخْبِرُكُمْ بِأَمْرٍ إِذَا فَعَلْتُمُوهُ أَدْرَكْتُمْ مَنْ قَبْلَكُمْ وَفُتُّمْ مَنْ بَعْدَكُمْ تَحْمَدُونَ اللَّهَ فِي دُبُرِ كُلِّ صَلَاةٍ وَتُسَبِّحُونَ وَتُكَبِّرُونَ ثَلَاثًا وَثَلَاثِينَ وَثَلَاثًا وَثَلَاثِينَ وَأَرْبَعًا وَثَلَاثِينَ."
"Hoćete li da vas obavijestim o nečemu, ukoliko budete to uradili dostići će te one koji su vas prestigli i neće vas niko dostići (u nagradi) osim onoga ko bude uradio isto što uradite? Pa je rekao: Zahvaljujte Allahu na kraju svakoga namaza i veličajte Ga i donosite tekbire, trideset i tri puta trideset i tri puta i trideset i četiri puta."
Pa su to uradili, no nakon toga su to čuli bogati pa su i oni počeli da čine isto što i siromašni!!
Potom su došli siromašni kod Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa su rekli: O Allahov Poslaniče, čuli su naša braća (bogati) šta činimo pa i oni isto čine! Pa je kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
I nije im rekao, vi ste dostigli vrijednost nagrade njihova djela, no nema sumnje da oni imaju nagradu (nijeta) djela.
Iz istoga razloga spomenuo je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onoga kome je Allah dao imetak pa ga on udjeljuje na Allahovom putu, a vidjevši to čovjek siromah rekao je: da je i meni što je dato tom čovjeku ja bih radio isto što i on radi, pa je kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
"Pa oni su u nagradi (nijetu) isti"[4]
Dakle isti u nagradi nijeta, a što se tiče djela ono se njemu ne piše osim ako je to bio njegov stalan običaj da čini. A Allah najbolje ZNA!!!
Ovo je ono što sam želio da kažem, Allahu pripada sva hvala prije i poslije, neka je mir i spas na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na Njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana!
[1] Bilježi imam Muslim u poglavlju: Knjiga o upravi broj 1911
[2] Bilježi imam Buhari u poglavlju : Knjiga o Džihadu pod brojem 2996
[3] Bilježi imam Buhari u poglavlju: Knjiga o Ezanu pod brojem 843
[4] Bilježi imam Tirmizi u poglavlju: Knjiga o Zuhdu br. 2325
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
četvrtak, 25. studenoga 2010.
0 komentari