OPASNOST ISMIJAVANJA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Hvala i zahvala Uzvišenom Allahu, dželle še’nuhu, Koji sve u mjeri stvori i odredi, Koji mu’mine Pravim putem uputi, a kafirima bolnu kaznu pripremi. Neka su salavat i selam na Njegovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji vjerno dostavi Allahovu poslanicu i emanet predade i ummet posavjetova i na Allahovom putu se bori sve do preseljenja na ahiret. Neka ga Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, obaspe svojom milošću i podari mu najljepše što će ikome dati. Neka su mir i spas na njegovu porodicu, ashabe i na iskrene sljedbenike do Sudnjeg dana.
Od dijela koja čovjeka mogu da izvedu iz vjere te koja su kod Allaha na velikom stepenu a koja počinioca odvode u vječnu vatru jeste ISMIJAVANJE S ALLAHOM ili sa POSLANIKOM ili KUR'ANOM ili sa VJERNICIMA, a pošto je ova tema jako velika i opširna, želim inšaAllah da obradim ovu temu u nekoliko stavki:
- Definicija ISMIJAVANJA i najočitiji primjeri ismijavanja s vjerom.
- Propis onoga ko se ISMIJAJE, te pojašnjenje dokaza koji upućuju na KUFR onoga ko to čini - stavovi uleme spram toga.
- Propis pokajanja onoga ko se ISMIJAJE s vjerom, te da li se prima njegovo pokajanje (Tewba) ili ne?
- Primjeri ISMIJAVANJA sa vjerom u današnjem vremenu.
Definicija ISMIJAVANJA (El-ISTIHZA):
Značenje ove riječi u jezik jeste da je ona uzeta od glagola استهزأ-يستهزئ što znači: Ismijavanje, Ruganje, Sprdnja, Ruglo, Predmet Ismijavanja, Obmana, Podrugivanje.
Rekli su neki od učenjaka, ISMIJAVANJE se dijeli na dva dijela:
1. JASNO ISMIJAVANJE: kao što je to bilo u vremenu kada je Allah objavio povodom njihova ismijavanja ajet (Nismo vidjeli ljude sa većim stomacima od ovi naši učača Kur'an-a) ili riječi neki koji kažu: „Ova vaša vjera je PETA VJERA“ ili „kada vide one koji naređuju na dobro ili odvraćaju od zla, kažu: Došli su ljudi od vjere“ a to sa strane ismijavanja i svi drugi primjeri koji su slični onome zbog kojeg je Allah objavio ajet.
Rekao je šejh Salih El-Fevzan slični primjeri ovome jesu oni što neki u našem vremenu govore: „ISLAM nije odgovarajuća vjera za 20 odnosno 21 stoljeće,nego je to vjera srednjeg vijeka, i praktikovanje vjere u ovom vremenu je vraćanje unazad, te to je vjera koja je učinila nepravdu ženama kada je dozvolila da se daje ženama razvod i kada je dozvolila da muškarci mogu da žene više žena…“ ili pak govor onih koji kažu: „ Suđenje po današnjim (ovosvjetskim) zakonima je bolje od suđenja po ISLAMU (Šerijatu)“ ili govor: „Kada vide one koji zabranjuju širk i uklanjaju i sprečavaju širk oko kaburova ovo su ekstremisti ili ovo su oni koji žele da muslimane podije ili ovo je vehabija, ili ovo je peti mezheb ili pak ismijavanje sa onima koji nose bradu ili ženama koje nose niqab i svi drugi govori koji su slični ovome a jedini razlog ismijavanja sa ovim jeste pridržavanje i praktikovanje vjere to jest sama ISPRAVNA VJERA.[1]
2. ISMIJAVANJE KOJE NIJE DIREKTNO (Jasno) te je ovo more koje nema dna kao što je: NAMIGIVANJE, PLAZENJE JEZIKA, ODMAHIVANJE RUKOM KADA NEKO UČI ILI CITIRA KURANSKE AJETE ILI HAIDSA…
Što se tiče propisa ISMIJAVANJA UOPĆENO to je KUFR (nevjerstvo) i od dijela koja prekidaju islam (od deset poznatih dijela koja čovjeka izvode iz islama) kao što su to pojasnili učenjaci, te je također ovo jedna od najveći i najizraženiji osobina MUNAFIKA (licemjera) a dokazi za sve rečeno su mnogi:
Rekao je Allah Uzvišeni:
ﭧ ﭨ ﭽ ﭟ ﭠ ﭡ ﭢ ﭣ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭﭮ ﮑ ﭼ التوبة: ٧٤
„Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli.“
ﭧ ﭨ ﭽ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﯸ ﯹ ﯺ ﯻ ﯼ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﰆ ﰇ ﰈ ﰉ ﰊ ﰋ ﭼ المطففين: ٢٩ – ٣٢
“Grješnici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se; kada ih vide, onda govore: "Ovi su, doista, zalutali!"
I kaže Uzvišeni:
ﭧ ﭨ ﭽﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉﮊ ﮋ ﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐﭼ التوبة: ٦٥
“A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?”
Rekao je Ibn Kesir, rahimehullahu, tumačeći ovaj ajet:
“Rekao je Ibn-Ishak: "Bila je grupa licemjera, među njima Vedi'a bin Sabit, brat Beni-Umejje bin Zejda bin'Amra bin 'Avfa, i čovjek iz plemena Ešdže", saveznika plemena Benu-Seleme, a kojeg su zvali Mahši bin Humejr. Oni su išli sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, prema Tebuku, pa su jedni drugima govorili: "Mislite li da je borba protiv "bijelaca" (Bizantinaca) kao borba Arapa jednih protiv drugih? Tako nam Allaha, kao da se zajedno s vama vidimo sutra povezani u konopce", i zastrašujući vjernike, pa je rekao Mahaši bin Humejr: 'Tako mi Allaha, htio sam da se opkladim da se svakom od nas udari po stotinu bičeva - a dobio bih opkladu - da će se objaviti Objava zbog ovih vaših izreka.'" Prenosi se od Ammara bin Jasira da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sustigni ove ljude, propali su, i pitaj o čemu su govorili; ako bi poricali - pa reci: svakako, govorili ste to i to."
Otišao im je Ammar, zatim im to rekao, pa su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izvinjavajući mu se, zatim je Vedi'a bin Sabit, dok je Allahov Poslanik stajao na svojoj jahalici, počeo govoriti držeći za povodac jahalice: "O Allahov Poslaniče, mi smo samo razgovarali i zabavljali se, pa je rekao Mahši bin Humejr: 'O Allahov Poslaniče, spriječilo me je moje ime i ime mog oca.'" Onaj kome je oprošteno u ovom ajetu bio je Mahši bin Humejr, pa se nazvao Abdurrahman i tražio od Allaha da pogine kao šehid da se ne zna njegovo mjesto, pa je poginuo u Bici na El-Jemami i nije mu se znao trag."
Pojas to je kaiš koji slijedi slabine deve, slabine: struk: znači uzeo je za kaiš kojim se vodi struk Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, deve.
U riječima Uzvišenog: "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici", tj. s ovom izrekom kojom ste se izrugivali.
"Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti", tj. neće vam se svima oprostiti, neki od vas moraju biti kažnjeni,"...zato što su krivci", tj. krivci s ovom bestidnom i pogrešnom izrekom.
Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu: „ISMIJAVANJE S ALLAHOM, NJEGOVIM AJETIMA I POSLANIKOM KUFR, KOJIM ČOVJEK ZANEVJERUJE NAKON ISLAMA.“[2]
Govoreći na istu temu rekao je imam Nevevi, rahimehullahu: „Ukoliko bi čovjek rekao BISMILLAH (U ime Allaha) a u njegovoj ruci je čaša s vinom ili kada bi to rekao prije nego što stupi u blud prkoseći time Allahu time bi on počinio KUFR ."
Rekao je šejh Muhammed Ibn AbdulVehab, rahimehullahu, u knjizi „TEWHID“ u poglavlju „Poglavlje o igranju s nečim u čemu se nalazi nešto od Allahovi imena ili svojstava, Kur'an, Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem,“ te se u ovom nalazi nekoliko bitni pitanja (mes'ela) a one su:
a) Potpuna sigurnost i odlučnost da onaj ko se bude poigravao sa nečim od gore navedenoga biva KAFIR.
Rekao je šejh Sulejman Ibn Abdullah Ibn Muhammed Ibn AbdulVehab: „Složna je ulema na TEKFIRU onoga ko bude uradio nešto od spomenutog, pa onaj ko se bude „poigrao“ (ISMIJAVAO) s Allahom ili s Njegovom knjigom, sa Poslanikom, sa vjerom da je to KUFR pa makar kada bi to bilo samo iz razonode ili zabave ne ciljajući stvarnost podrugivanja ili podsmijevanja.“[3]
Upitan je šejh Muhamed Ibn Ibrahim, rahimehullahu, o čovjeku koji prezire bradu (mrzi) i kaže da je to: Gadost, Nečistoća, odvratno… da li je on Murted (otpadnik od vjere)?
Pa je odgovorio:
„Ukoliko taj čovjek koji to kaže zna za propis brade i zna da je to praksa Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem to biva ISMIJAVNJE s POSLANIKOM iz vrste „ISMIJAVANJE ONIME S ČIM JE DOŠAO ALLAHOV POSLANIK“ i može da se donese propis za takvu osobu, da mu se kaže da je MURTED (otpadnik od vjere).
Također od stvari koje čine čovjeka MURTEDOM jeste i riječi pojedini muslimana koji izgovaraju riječi kufra a da to i ne osjete. U ovom kontekstu prenosi se hadis od Ebu Hurejre radijjallahu anhu da je rako Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “إِنَّ الرَّجُلَ لَيَتَكَلَّمُ بِالْكَلِمَةِ لَا يَرَى بِهَا بَأْسًا يَهْوِي بِهَا سَبْعِينَ خَرِيفًا فِي النَّارِ”.[4]
“Doista čovjek kaže jednu riječ ne obraćajući pažnju na nju (neuzimajući je zaozbiljno) te zbog nje bude strovaljen (bačen) u vatru dubine sedamdeset godina.“
عَنْ أَبِي سَعِيدٍ الْخُدْرِيِّ يَرْفَعُهُ قَالَ: “إِنَّ الرَّجُلَ لَيَتَكَلَّمُ بِالْكَلِمَةِ لَا يُرِيدُ بِهَا بَأْسًا إِلَّا لِيُضْحِكَ بِهَا الْقَوْمَ فَإِنَّهُ لَيَقَعُ مِنْهَا أَبْعَدَ مِنْ السَّمَاءِ.”[5]
Prenosi Ebu Seid El-Hudrijj, radijjallahu anhu, da je Alalhov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Doista čovjek kaže jednu riječ ne želeći time ništa loše osim da nasmije narod pa on zbog nje zapadne u dubinu dalju (bude strmoglavljen) od nebesa.“
عَنْ حُذَيْفَةَ قَالَ: “إِنْ كَانَ الرَّجُلُ لَيَتَكَلَّمُ بِالْكَلِمَةِ عَلَى عَهْدِ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَيَصِيرُ بِهَا مُنَافِقًا وَإِنِّي لَأَسْمَعُهَا مِنْ أَحَدِكُمْ الْيَوْمَ فِي الْمَجْلِسِ عَشْرَ مَرَّاتٍ”.[6]
Prenosi se da je rekao Huzejfe, radijjallahu anhu:
“Doista bi čovjek u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao jednu riječ s kojom bi svrstan među Munafike (hodio bi kao Munafik) no, ja danas tu riječ čujem u vašem drštvu (sijelu) i po deset puta.”
Što se tiče TEWBE (pokajanja) onoga koji se ISMIJAJE S VJEROM rekao je Šejh El-Usejmin, rahimehullahu, komentarišući KITABU TEWHID: „Razišla se ulema oko primanja pokajanja (Tewbe) onoga ko opsuje Allaha, Poslanika ili pak Kur'an na dva mišljenja:
1. Od takvog čovjeka se ne prima pokajanje, nego se ubija kao KAFIR, ne klanja mu se, ne dovi mu se za milost i ovo je stav mezheba Hanbeliskog.
2. Njegovo pokajanje se prima kada budemo čvrsto ubijeđeni da je on ISKREN, te prizna i kaže da je to uradio greškom te Allaha, dželle še'nuhu, opisuje i veliča kako je to naređeno i kako priliči Njegovoj veličini.
Neophodno je da znamo, da se ljudi podučavaju da je poricanje i negiranje ovakvih stvari VADŽIB (Farz) za svakog pojedinca kada se nađe u tom skupu, no ukoliko oni to odbiju i ne pređu na drugi razgovor obaveza na čovjeku je da napusti takav skup jer Allah Uzvišeni, rekao:
ﭧ ﭨ ﭽ ﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪ ﯫ ﯬ ﯭ ﯮ ﯯ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﯸ ﯹ ﯺ ﯻﯼ ﯽ ﯾ ﯿﰀ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﰆ ﰇ ﰈ ﰉ ﭼ النساء: ١٤٠
“On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.”
Neka je svaka hvala Allahu, subhanehu ve te'ala, s čijom blagodati završavaju se sva dobra djela! Neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, supruge, potomke, sve ashabe i sve koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana. Molim Te, Uzvišeni Allahu, da ovaj trud učiniš iskrenim radi Tvoga Plemenitog lica i da njime okoristiš Svoje robove. Slavljen neka si Ti, Gospodaru moj, i hvaljen. Nema istinskog boga osim Tebe.
Od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem.
[1] Kitabu Tewhid 47 strana od šejh Fevzana
[2] Feteve od šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullahu 273/7
[3] Rewdatu Talibin 67/10
[4] Musned imama Ahmeda
[5] Musned imama Ahmeda
[6] Musned imama Ahmeda
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
četvrtak, 25. studenoga 2010.
0 komentari