Stav Ehlu Es-Sunneta Vel Džemata
prema sljedbenicima strasti i novotarija
Imam Ibn Bettah El-Akberi kaže: „Od Sunneta je izbjegavanje svakog onoga koji nosi uvjerenje o onome što smo spomenuli (tj., novotarijama), njegovo izbjegavanje i mržnja prema njemu. Također, treba izbjegavati one koji sa njima prijateljuju, pomažu ih, brane i druže se sa njima, makar se takav pokazivao da slijedi Sunnet.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 282)
Neka se Allah smiluje Imamu Ibn Bettai ! On govori po znanju i mudrosti, jer nakon pojašnjenja da je izbjegavanje sljedbenika strasti i novotarija i mržnja prema njima jedan od temelja Sunneta, upozorava na one koji pomažu, prijateljuju, štite i druže se sa sljedbenicima novotarija, makar pokazivali privrženost ispravnim prethodnicima (selefu salih). Oni se pripisuju novotarima, spadaju pod istoimeni propis i istovjetno se sa njima postupa u pogledu izbjegavanja i dr..
Ovo su također pojasnili mnogi imami. Uporište za to im je predaja u hadisu Aiše, radijAllahu anha, u kojem Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Duše su vojske sastavljene. Koje se od njih upoznaju, sjedine se, a koje se ne poznaju, raziđu se.“(El Buhari, 3336)
Neka je zahvala Allahu, Azze ve Dželle, salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Jedno od najgorih zala koje se proširilo u Ummetu i koje se zakompliciralo i postalo nejasno mnoštvu ljudi jesu zabluđujuće novotarije. Njima se želi dopuniti ono što, navodno, Allah nije dopunio. Želi se reći da vjera nije upotpunjena. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svakom svome obraćanju (hutbi) upozoravao je na novotariju govoreći:
„Najgore su uvedene stvari, a svaka uvedena stvar je novota-rija, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Vatru.“
Također Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „U zadnjim generacijama moga Ummeta bit će ljudi koji će vam pričati ono što niste čuli ni vi ni vaši očevi. Zato ih se čuvajte!“ (Muslim, 12/1)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže o Medini: „...ko u njoj uvede nešto novo (novotariju) ili da utočište novotaru, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Allah od njega neće primiti ni obavezno ni dobrovoljno djelo.“ (El Buhari, Kitabu itisam, 187/8,7306, Muslim, Kitabu hadz, 994/2, 1366)
Imam Eš-Šatibi kaže: „Ovaj hadis u općenitom kontekstu obuhvata svaku uvedenu stvar suprotnu šerijatu, a novotarije su najružnije uvedene stvari.“ (El Itisam, Imam Eš-Šatibi, 96/1)
Izbjegavanje i odbacivanje sljedbenika novotarije je jedan od najvećih temelja vjere kojim se muslimanu čuva Vjera i čime se štiti od zla, propasti novotarija i zabluda.
Kako da ne, kada Allah pojašnjava ovo veliko pravilo govoreći: „ Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od nji sve dok na drugi razgovor ne prijeđu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi sa zalimima kad se sjetiš.“ (El-En’am, 68)
Ibn Avn kaže da je Muhammed ibn Sirin smatrao da se od Islama najbrže odmeću sljedbenici strasti. Smatrao je da je ovaj ajet o njima objavljen. (El Ibane kubra, Ibn Batta, 431/2)
Mnogobrojne su predaje od ispravnih prethodnika (selefu saliha) koje upozoravaju na novotarije i njihove sljedbenike. Njihovi životopisi su ispunjeni izbjegavanjem sljedbenika novotarije, njihovim ponižavanjem i potcjenjivanjem. Kada bi prenio sve ono što se o njima navodi, to bi dostiglo jedan tom, a možda i više tomova.
Ibn Abbas, radijAllahu anhu, kaže: „Nemoj se družiti sa sljedbenicima strasti, jer od druženja sa njima obolijevaju srca.“
(El Ibane kubra, Ibn Batta, 438/2)
Imam El-Evzai kaže: „Bojte se Allaha, skupino muslimana! Primajte savjete savjetodavaca i preporuke onih koji vam ih upućuju. Znajte da je ova nauka vjera i pogledajte šta činite, od koga je uzimate, koga slijedite i u koga imate povjerenja u pogledu vaše vjere. Svi sljedbenici novotarija negiraju i iznose potvore, grješnici su, ničemu ne posvećuju pažnju, ništa ne razmatraju, niti se čuvaju....“, sve do riječi: „Zato ih se pazite, držite ih pod sumnjom, odbijajte ih i izbjegavajte! Vaši prvi učenjaci, a i ispravni nasljednici, su tako činili i naređivali.“ (Tarihu dimiški, 362/6)
El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Allah ima meleke koji tragaju za halkama zikra. Zato pogledaj s kime ćeš sjediti. Neka to ne bude sa novotarom, jer Allah ne gleda u novotare. Znak licemjerja je da čovjek ustane i sjedne sa novotarom. Sreo sam odabrane ljude, a svi su bili sljedbenici Sunneta, koji su zabranjivali druženje sa sljedbenicima novotarija.“ (Hilajetu evlija, 104/8)
El-Fudajl ibn Ijad ima mnoge vrijedne izreke o pokuđenosti sljedbenika novotarija i upozorenja na njih, a od njih su:
„Nemoj sjediti sa novotarom, jer se bojim da se ne tebe ne spusti prokletstvo.“
„Ko zavoli novotara, Allah će mu njegova djela poništiti i izvaditi svjetlost islama iz njegovog srca.“
„Jedem sa židovom i kršćaninom, ali ne jedem sa novotarom i volim da između mene i sljedbebnika novotarije bude pregrada od željeza.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 460/2)
Od Ibn Sirina prenosi se da je od nekog novotara čuo neku riječ, pa je stavio svoje prste u uši rekavši: „Nije dozvoljeno da sa njim pričam sve dok ne ustane sa svog mjesta.“ (El Ibane, Ibn Batta, 473/2)
Neki čovjek je rekao Ibn Sirinu: „Taj i taj želi da ti dođe, ali neće ništa govoriti.“ Odgovorio je: „Reci mu neka mi ne dolazi, jer je čovjekovo srce slabo, a ja se bojim da ne čujem kakvu riječ, pa mi se srce neće vratiti na ono na čemu je prije bilo.“(El Ibane kubra, Ibn Batta, 446/2)
Ma’mer kaže: „Ibn Tavus je sjedio pa mu je došao neki mu’tezila i počeo govoriti. Ibn Tavus je stavio prste u uši i rekao svome sinu: „Stavi svoje prste u uši i dobro ih začepi. Ne slušaj ništa od njegovog govora!“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 446/2)
Jahja ibn Ebi Kesir kaže: „Kad susretneš novotara na jednom putu kreni drugim putem.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 475/2)
Abdullah Ibnul-Mubarek kaže: „Na licu novotara je tama, pa makar se mazao uljem trideset puta dnevno.“(Šerh usulu itiqad ehli sunne, Imam Lalikai, 284)
Također je rekao Ibnul Mubarek: „Allah Uzvišeni je uskratio pokajanje svakom novotaru.“ (Silsiletu sahiha, 1620)
Imam Ahmed kaže: „Kaburovi sljedbenika Sunneta koji su bili veliki griješnici su vrtovi. Kaburovi pobožnjaka sljedbenika novotarija su provalije. Grješnici iz reda sljedbenika Sunneta su Allahovi štićenici, a evlije, isposnici iz reda sljedbenika novotarija su Allahovi neprijatelji.“ (Tabaqatu hanabile, 184/1)13
Imam Ahmed, također kaže: „Nije nikome potrebno da se druži, miješa i bude prijazan prema sljedbenicima novotarija.“
(El Ibane kubra, Ibn Batta, 475/2)
Imamu Ahmedu došao je neki čovjek i rekao da je iz Mosula i da su većina stanovnika te pokrajine džehmijje. Rekao mu je da ima mali broj sljedbenika koji ga vole i da se počelo pričati o pitanju El-Kerabisija. Imam Ahmed je rekao: „Čuvaj se! Čuvaj se tog El-Kerabisija! Nemoj sa njim pričati niti pričaj sa onim ko sa njim priča.“ To je rekao četiri ili pet puta. (Tarihu Bagdad, 65/8)
Mifdal ibn Muhelhel kaže: „Kada bi ti novotar sa kojim sjediš govorio o svojoj novotariji, ti bi ga se čuvao i od njega pobjegao. Međutim, on prvo navede predaju iz Sunneta na početku sjedenja, a zatim ti uvede svoju novotariju koja možda uđe u tvoje srce, pa kada će onda izaći iz njega?“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 444/2)
Imam Ibn Bettah El-Akberi kaže: „Od Sunneta je izbjegavanje svakog onoga koji nosi uvjerenje o onome što smo spomenuli (tj., novotarijama), njegovo izbjegavanje i mržnja prema njemu. Također, treba izbjegavati one koji sa njima prijateljuju, pomažu ih, brane i druže se sa njima, makar se takav pokazivao da slijedi Sunnet.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 282)
Neka se Allah smiluje Imamu Ibn Bettai ! On govori po znanju i mudrosti, jer nakon pojašnjenja da je izbjegavanje sljedbenika strasti i novotarija i mržnja prema njima jedan od temelja Sunneta, upozorava na one koji pomažu, prijateljuju, štite i druže se sa sljedbenicima novotarija, makar pokazivali privrženost ispravnim prethodnicima (selefu salih). Oni se pripisuju novotarima, spadaju pod istoimeni propis i istovjetno se sa njima postupa u pogledu izbjegavanja i dr..
Ovo su također pojasnili mnogi imami. Uporište za to im je predaja u hadisu Aiše, radijAllahu anha, u kojem Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Duše su vojske sastavljene. Koje se od njih upoznaju, sjedine se, a koje se ne poznaju, raziđu se.“(El Buhari, 3336)
Ibn Mes’ud kaže: „Čovjek hoda i druži se sa onim koga voli, i ko je poput njega.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 476/2)
El-Evzai kaže: „Ko od nas sakrije svoju novotariju, onda za nas nema bojazni zbog druženja sa njim.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 479/2)14
Od Ukbe ibn Alkame prenosi se da je rekao: „Bio sam kod Ertae ibn Munzira, pa je jedan od prisutnih upitao: „Šta kažete za čovjeka koji se druži i miješa sa sljedbenicima Sunneta, a kada se spomenu sljedbenici novotarija kaže: ‘’Pustite njihovo spominjanje, nemojte ih spominjati.’’ Ertaa je rekao: „On je od njih. Nemojte da vam pomuti svoje stanje.“ Ukbe kaže: „Negirao sam Ertaine riječi, a kasnije otišao kod Evzaija, a on bi ove stvari otkrivao javno kada bi do njega došle. Rekao je: „Istinu je rekao Ertae i njegovo mišljenje je ispravno. Ovaj zabranjuje da se spominju, a kako će biti na opreznosti ako ih neće spomenuti.“ (Tarihu Dimiški, 15/8)
Imam Ahmed kaže: „Ako čovjek poselami novotara, on ga voli.“ (Tabaqatu hanabile, 196/1)
El-E’ameš kaže: „Za čovjeka nisu pitali poslije tri stvari: njegovog hodanja, ulaska i druženja sa ljudima novotarima.“
(El Ibane kubra, Ibn Batta, 476/2)
Musa ibn Ukbe Es-Suveri došao je u Bagdad, pa je to spomenuto Imamu Ahmedu ibn Hanbelu, a on je rekao: „Pogledajte kod koga će odsjesti i kod koga će naći utočište.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 479/2)
Ebu Davud Es-Sidžistani kaže: „Rekao sam Ebu Abdullahu Ahmedu ibn Hanbelu: „Vidim čovjeka iz Ehlu-bejta sa čovjekom od sljedbenika novotarija. Hoću li prestati sa njim pričati?“ Odgovorio je: „Ne. Nego obavijesti da je onaj što si ga vidio sa njim novotar. Ako ne ostavi govor sa njim, onda ga priključi njemu.“ Ibn Mes’ud kaže: „Čovjek je onakav kakav mu je prijatelj.“ (Tabaqatu hanabile, 160/1)
El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Ko poštuje novotara pomogao je rušenje Islama. Ko se nasmije u lice novotaru omalovažio je ono što je Allah objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ko svoju kćerku uda za novotara, prekinuo je svoje rodbinske odnose sa njom. Ko slijedi dženazu novotara neprestano će biti pod Allahovom srdžbom sve dok se ne vrati.“ (Šerhu Sunne, El Berbehari, 139)
Imam Eš-Šatibi kaže: „Poštivanje novotara za sobom povlači dvije moguće štete koje uzrokuju rušenje Islama.
Prva: Usmjeravanje pažnje običnih ljudi i neznalica ka tom poštivanju. Oni su uvjereni da je novotar najbolji čovjek i da je ono na čemu je on bolje od onoga na čemu su drugi. To je uzrok slijeđenja novotarije, a sljedbenici Sunneta će ostati po strani.
Druga: Ako bude bio potšivan zbog svoje novotarije to će mu biti podstrek da unosi novotarije u svemu i u svakoj situaciji. Novotarija će zaživjeti, a Sunneti zamrijeti. To je rušenje islama.
(El Itisam, Imam Eš Šatibi, 114/1)
El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Duše su vojske sastavljene. One koje se upoznaju i spoje se. One koje se ne poznaju, raziđu se. Nije moguće da se sljedbenik Sunneta druži sa sljedbenikom novotarije, osim iz licemjerja.“
(El Ibane el Kubra, Ibn Batta, 456/2; Lalikai, 138/1)
Ibn Bettah komentarišući govor El-Fudajla, kaže: „Istinu je rekao El-Fudajl, Allah mu se smilovao! Mi to vidimo svojim očima.“
(El Ibane kubra, Ibn Batta, 456/2)
Ibn Avn kaže: „Onaj koji sjedi sa sljedbenicima novotarija za nas je gori od sljedbenika novotarija.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 473/2)
Kada je Sufjan Es-Sevri došao u Basru razmatrao je stanje Er-Rebi’a (tj., Ibn Sabiha) i njegov ugled kod ljudi. Upitao je o njegovom pravcu. Rekli su: „Njegov pravac je isključivo Sunnet. Pitao je o njegovoj družbi i saradnicima. Odgovorili su: „Kaderije.“ Rekao je: „I on je kaderija!“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 453/2)
Imam El-Berbehari kaže: „Kada vidiš nekog čovjeka kako sjedi sa drugim čovjekom iz reda sljedbenika strasti upozori ga i upoznaj ga. Ako bude sjedio nakon što je saznao za to, onda ga se čuvaj, jer je i on sljedbenik strasti.“ (Šerhu Sunne, El Berbehari, 121)
Ibn Tejmijje, o onima koji su se družili sa panteistima (vahdetul-vudžud), a ova izreka je inače općenito pravilo za sve sljedbenike novotarija, kaže: „Potrebno je kazniti svakoga onoga ko im se pripisuje, brani ih, hvali ih, veliča njihove knjige, poznat je po podršci i ispomoći njima, prezire da se govori o njima, počne se opravdavati u ime njih da ne zna kakav je to govor, ili da kaže da je on napisao tu knjigu i slična opravdanja, koje govori samo naznalica ili munafik. Svakako, obavezno je kazniti svakoga onoga koji zna njihovo stanje, a ne pomaže u borbi protiv njih. Ustajanje protiv ovakvih je jedna od najvećih obaveza, jer su oni upropastili razume i vjerovanje ljudima iz reda šejhova i učenjaka, kraljeva i namjesnika. Oni šire nered po zemlji i odvraćaju od pravoga puta.“ (Medžmu’u fetava Ibn Tejmijje, 132/2)16
Abdul-Aziz ibn Baz u komentaru knjige „Vrijednosti islama“, upitan je da li se pod njihov propis, svrstava onaj koji hvali sljedbenike novotarija. Odgovorio je: „Da, u to nema sumnje. Ko ih hvali on poziva ka njima. On je njihov propagator. Molimo Allaha za ispravnost.“
Ispravni prethodnici (selefu salih), kada bi vidjeli mladića na početku njegovog stasavanja sa sljedbenicima Sunneta, nadali bi se njegovom dobru. A kada bi ga vidjeli sa sljedbenicima novotarija, izgubili bi nadu u njegovo dobro.
Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: „Kada vidiš mladića na poče-tku svoga stasavanja sa sljedbenicima Sunneta i Džemata, nadaj se dobru za njega. Kada ga vidiš sa sljedbenicima novotarija, nemoj se dobru nadati, jer mladić će biti onakav kako je i započeo.(El adabu eš šeria, 77/3)
Amr ibn Kajs El-Menai kaže: „Mladić odrasta, ako bude davao prednost druženju sa učenjacima to mu može biti znak ispravnosti. A ako se prikloni drugima, to može biti znak propasti.“
(El Ibane kubra, Ibn Batta, 481/2)
Ertae ibn El-Munzir kaže: „Da moj sin bude jedan od velikih grješnika draže mi je nego da bude sljedbenik strasti (zabluda).“
(El Ibane kubra, Ibn Batta, 446/2)
Imam Ahmed kaže: „Ogovaranje sljedbenika novotarija ne povlači nikakve posljedice.“ (Tabaqatu hanabile, 274/2)
Imam Ibn Ebu Zemenejn kaže: „Neprestano sljedbenici Sunneta iznose mahane sljedbenika zabluđujućih strasti i zabranjuju sjedenje sa njima. Pribojavaju se njihove smutnje i druge obavještavaju o njihovom ponašanju. To ne smatraju ogovaranjem niti uvredom.“
(Usulu sunne, 293)
El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Ko uđe kod novotara nema više neprikosnovenosti.“ (Šerh usulu ittiqad, Lalikai, 140/2)
Ebu Salih El-Ferra kaže: „Ispričao sam Jusufu El-Esbatu, prenoseći od El-Vekie nešto o smutnjama. Rekao je: „On liči svome učitelju El-Hasenu ibn Hajju.“ Rekao sam Jusufu: „Zar se bojiš da to ne bude ogovaranje?“ Rekao je: „Zašto, glupane? Ja sam za njih 17 bolji od njihovih očeva i majki. Ja ljudima zabranjujem da čine ono što su uveli kao novotariju, ali ih njihovi tereti prate. Ko ih u zvijezde zakiva, on je gori od njih.“ (Es Sijer, 364/7)
Bišr El-Haris kaže: „Zaide je sjedio u džamiji i upozoravao je ljude na Ibn Hajja i njegove sljedbenike.“ (Tezkiretul hifaz, 216/1)
Sufjan Es-Sevri ušao je u džamiju i vidio Hasena Hajja kako klanja. Rekao je: „Utječemo se Allahu od licemjerne skrušenosti!“ Uzeo je svoju obuću i vratio se. (Et Tehzib, 249/2)
Ebu Kilabe kaže: „Sljedbenici strasti su sljedbenici zablude i smatram da je njihovo konačno stjecište Vatra. Zato ih iskušaj! Nijedan od njih neće prihvatiti mišljenje ili hadis, a da se njime neće nadmetati bez sablje. A kada se raziđu u mišljenju onda se ujedine oko sablje.“ (Ed Darimi, 58/1)
Ejjub kaže: „Tako mi Allaha, Ebu Kilabe je bio veoma pronicljiv islamski učenjak.“
Se’id ibn Anbese kaže: „Neće čovjek izumjeti novotariju, a da se u njegovim prsima ne pojavi zloba prema muslimanima i iz njih ne izvuče povjerenje.“ (El Ibane kubra, Ibn Batta, 256/2)
Ispravni prethodnici su rigoroznost prema sljedbenicima novotarija smatrali vrlinama i koristima. Koliko je bilo samo imama da je u njihovom životopisu spomenuto: „Bio je žestok prema sljedbenicima novotarija.“ Motiv za ovakvu rigoroznost im je bila samo ljubomora i velika privrženost ovoj vjeri, te upućivanje savjeta radi Allaha.
Ibn El-Dževzi o Imamu Ahmedu kaže: „Imam Ahmed zbog žestokog pridržavanja za Sunnet i zabrane novotarije govorio bi među skupinom odabranih ljudi, kada bi se kod njih pojavilo ono što je suprotno Sunnetu. Taj njegov govor se tumači kao savjet u vjeri.“ (Menaqibu imam Ahmed, 253)
Evo i primjera: Alijj ibn Ebi Halid kaže: „Rekao sam Ahmedu ibn Hanbelu: Ovaj šejh, (tj., onaj koji je bio sa njima), je moj komšija i zabranio sam mu da se druži sa čovjekom novotarem. Volio bih da čuje tvoje mišljenje o njemu.“ To je bio Haris El-Kasir, odnosno Haris El-Muhasibi. Bio sam sa njim od još prije nekoliko godina. Rekao sam sebi: „Nemoj se sa njim družiti!“, pa šta kažeš o njemu? Vidio sam kako se Ahmed zacrvenio iz srdžbe, a njegove vratne žile i oči su se napuhale. Nikada ga nisam vidio takvoga. Zatim se smirio i rekao: „On, Allah je sa njim učinio to i to. To se zna iz informacija o njemu. Čuvaj ga se! Čuvaj ga se! Čuvaj ga se! Njega ne poznaje osim onaj ko zna vijesti o njemu. Sa njim se druži El-Megazili, Ja’kub i taj i taj. On je uveo među njih Džehmovo mišljenje, pa su zbog njega propali.“ Šejh mu je rekao: „Ebu Abdullahu, on prenosi hadis, smiren je i skrušen. Uradio je tako i tako, uradio je tako i tako.“ Ahmed se razljutio i počeo govoriti: „Neka te ne obmane njegova skrušenost i blagost. Neka te ne obmane oborenost njegove glave. On je loš čovjek. To zna samo onaj ko zna informacije o njemu. Nemoj sa njim pričati, on nema počasti. Zar, kada god novotar priča o hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim ćeš i sjediti? Nema počasti, niti ćemo biti slijepi. Govorio je: „Eh, taj i taj....“ (Tabaqatu hanabile, 234/1)
Davud El-Asbehani Ez-Zahiri došao je u Bagdad. Između njega i Saliha ibn Ahmeda je bio Hasen. Pričao je sa Salihom da blago zatraži dozvolu da uđe kod njegovog oca. Salih je ušao kod svoga oca i rekao mu: „Neki me čovjek pita da ti dođe.“ Pitao je: „Kako se zove?“ Rekao je: „Davud.“ „A odakle je?“ „Iz Asbehana.“ Upitao je: „Šta si ti uradio?“ Salih je na lukav način htio da ga upozna. Ebu Abdullah je neprestano ispitivao njegovo stanje sve dok nije shvatio i rekao: „O njemu mi je Muhammed Jahja
En-Nejsaburi napisao da on tvrdi da je Kur’an stvoren. Neka mi se ne približava.“ Rekao je: „Oče, on će se toga proći i negirat će to mišljenje!.“ Rekao je: „Muhammed ibn Jahja je iskreniji od njega. Ne mogu dozvoliti da mi dođe.“ (Tarihu Bagdad, 374/8)
Ahmed ibn Hanbel kaže: „Kada vidiš čovjeka da vrijeđa Hammada ibn Selemu posumnjaj u njegov Islam, jer je Hammad bio žestok prema novotarima.“ (Tabaqatu hanabil, 199/1)
Imam El-Berbehari kaže: „Znaj da su sve strasti niske i da sve pozivaju na sablju.“
Ispravni prethodnici (selefu salih) su vrijeđanje sljedbenika Sunneta i one koji ga brane smatrali znakovima sljedbenika novota-rija i zablude. Smatrao bi čovjeka sljedbenikom novotarija samo zato što bi ih uvrijedio.
Ebu Zur’a kaže: „Kada vidiš Kufljanina da vrijeđa Sufjana Es-Sevrija i Zaidu nemoj sumnjati da je on rafidija. Kada vidiš Šamliju 19 da vrijeđa Mekhula ili Evzaija nemoj sumnjati daje on nasibija. Kada vidiš Horosanliju da vrijeđa Abdullaha ibn El-Mubareka nemoj sumnjati da je on murdžija. Znaj da su sve ove grupacije ujedinjene u mržnji prema Ahmedu ibn Hanbelu. U srcu svakog od njih je Ahmedova strelica, od koje se ne može izliječiti.“
(Tabaqatu hanabil, 199/1)
Ebu Hatim kaže: „Znak po kome se raspoznaju sljedbenici novotarija je vrijeđanje sljedbenika predaja (prenosioci hadisa, izreka ashaba, i prvih generacija – selefu salih). “(Šerh usul itiqad ehli sunne, Lalikai, 179/1)
Imam Ebu Osman Es-Sabuni kaže: „Znakovi novotarija su sasvim uočljivi njihovim sljedbenicima. Njihov najjasniji znak jeste žestoko neprijateljstvo prema nosiocima predaja od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te njihovo ponižavanje i potcjenjivanje.“
(Aqidetu selef ashabul hadis, 101)
Es-Sefarini kaže: „Mi sada ne spominjemo vrline sljedbenika hadisa jer su one poznate i mnogobrojne. Ko ih potcjenjuje on je prezren i manjkav. Ko ih mrzi on je Iblisova poražena vojska.“
(El vaih .el envar, 355/2)
Imam El-Bejheki za imama Šafiju kaže: „Neka je Allah s njime zadovoljan. Bio je žestok prema zagovaračima vahdetul-vudžuda i sljedbenicima novotarija. Javno ih je mrzio i izbjegavao.“
(Menaqibu Eš Šafi, 469/1)
Isto se odnosi i na Imama Ehlis-sunneta u njegovom dobu, Ebu Muhammeda El-Husejna ibn Alijja El-Berbeharija (umro 329 g.h.). Ibn Kesir kaže: „Bio je skromni učenjak u islamskom pravu, hanbelijskog mezheba. Držao je predavanja. Bio je prijatelj El-Mirvezija i Sehla Et-Tusturija. Bio je žestok prema sljedbenicima novotarija i nepokornosti. Imao je veliki ugled, a respektovali su ga i ugledni i obični ljudi.“
(El bidaje vel nihaje, Ibn Kesir, 213/11)
Ibn Redžeb kaže: „El-Berbehari je bio predvodnik Spašene skupine u svom vremenu i na pročelju pri negiranju djela sljedbenika novotarija, koja je protiv njih djelovala i rukom i jezikom.”
(Tabaqatu hanabile, 18/2)20
El-Berbehari je imao velika zalaganja, ali i velike pozicije u vjeri, pa su protivnici ozlojedili vladarevo srce protiv njega.
(El menhedžu Ahmed, 37/2)
Od njegovih izreka jeste: „Sljedbenici novotarija su poput škorpija. Svoje glave i tijela ukopavaju u zemlju, a izviruju svojim repovima. Kada se dočepaju ugrizu. Isto tako sljedbenici novotarija su skriveni među ljudima, pa kada se dokopaju, dostave ono što žele.“ (Tabaqatu hanabile, 44/2)
Rekao je također: „Kada ti se pokažu neke novotarije kod čovjeka čuvaj ga se, jer ono što ti je skriveno daleko je veće od onoga što ti se očitovalo.“ (Šerhu Sunne, El Berbehari, 123)
Također za šejhul-islama Ebu Ismaila Abdullaha el-Ensarija el-Herevija (umro 481 h.g.), Ibn Redžeb kaže: „Bio je predvodnik, velikan, imam, imao je spoznaju, bio je pobožnjak i skroman. Žestoko je pomagao Sunnet i branio ga, a bio je rigorozan prema onome ko mu se suprostavlja. Zbog toga je doživio velika iskušenja. Žestoko je pomagao i veličao Ahmedov pravac.“ (Zejalu et tabaqat, 60/3)
Ez-Zehebi kaže: „U očima novotara je bio ogroman, a za džehmije je bio isukana sablja.“ (El Iber, 343/2)
U njegovoj biografiji stoji da je rekao: „Doveden sam pred sablju pet puta. Nikada mi nije rečeno: Napusti svoj pravac, nego mi je govoreno: „Šuti o onima koji ti se suprostavljaju“. Ja bih rekao: „Nikada neću šutjeti!“ (Es Sijer, 509/18)
Završavamo savjetom imama El-Berbeharija, Allah mu se smilovao, koji kaže: „Čuvaj se! Čuvaj se, a posebno tvojih savremenika. Pogledaj s kime sjediš, od koga slušaš i s kime se družiš. Kao da su svi ljudi otpadnici osim onih koje je Allah sačuvao.“
(Šerhu Sunne, El Berbehari, 116)
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
subota, 27. studenoga 2010.
0 komentari