Recent Posts


Učenje Kur'an-a za umrle

Ovo djelo i slična njemu nemaju nikakvu osnovu u Islamu niti su bila praksa ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti nekoga od ispravni prethodnika. Naprotiv zapretio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onima koji postupaju drugačije naređenom:

 وَحَدَّثَنَا إِسْحَاقُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ وَعَبْدُ بْنُ حُمَيْدٍ جَمِيعًا عَنْ أَبِى عَامِرٍ قَالَ عَبْدٌ حَدَّثَنَا عَبْدُ الْمَلِكِ بْنُ عَمْرٍو حَدَّثَنَا عَبْدُ اللَّهِ بْنُ جَعْفَرٍ الزُّهْرِىُّ عَنْ سَعْدِ بْنِ إِبْرَاهِيمَ قَالَ سَأَلْتُ الْقَاسِمَ بْنَ مُحَمَّدٍ عَنْ رَجُلٍ لَهُ ثَلاَثَةُ مَسَاكِنَ فَأَوْصَى بِثُلُثِ كُلِّ مَسْكَنٍ مِنْهَا قَالَ يُجْمَعُ ذَلِكَ كُلُّهُ فِى مَسْكَنٍ وَاحِدٍ ثُمَّ قَالَ أَخْبَرَتْنِى عَائِشَةُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ « مَنْ عَمِلَ عَمَلاً لَيْسَ عَلَيْهِ أَمْرُنَا فَهُوَ رَدٌّ ».
"Ko bude uradio neko djelo koje nije od naše stvari (vjere) to se odbija". Muslim  5/132.

U vjerodostojnoj zbirci hadisa koju bilježi imam Muslim prenosi se hadis od Džabira, radijjallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj da tokom hudbe kaže:
"A zatim, doista je najbolji govor Allahov govor a najbolja uputa-uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. "Najgore stvari su novotarije a svaka novotarija je ZABLUDA." Muslim te dodaje imam Nesai u svome sunenu sa ispravnim lancem prenosioca: "A svaka zabluda je u VATRI"

Učenje Fatihe za duše umrlih

Za učenje Fatihe umrlih nema nikakva dokaza u šerijatu da taj postupak upućuje na nešto što je dozvoljeno te se stoga i ne uči. Osnova u svakom ibadetu jeste da bude ustezanje, čuvanje i zabrana sve dok se ne dođe sa jasnim dokazom koji tu stvar čini dozvoljenom. Potvrda ovim riječima jest Kur'anski ajet u kome Uzvišeni kaže:
"Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi prije izrečene, među njima bi već bilo presuđeno. A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna."

Preneseno je do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

 بْنِ إِبْرَاهِيمَ قَالَ سَأَلْتُ الْقَاسِمَ بْنَ مُحَمَّدٍ عَنْ رَجُلٍ لَهُ ثَلاَثَةُ مَسَاكِنَ فَأَوْصَى بِثُلُثِ كُلِّ مَسْكَنٍ مِنْهَا قَالَ يُجْمَعُ ذَلِكَ كُلُّهُ فِى مَسْكَنٍ وَاحِدٍ ثُمَّ قَالَ أَخْبَرَتْنِى عَائِشَةُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- قَالَ « مَنْ عَمِلَ عَمَلاً لَيْسَ عَلَيْهِ أَمْرُنَا فَهُوَ رَدٌّ ».
"Ko bude uradio neko djelo koje nije od naše stvari (vjere) to se odbija". Muslim, 5/132.

A ako djelo bude odbijeno znači da je neispravno, pokvareno i Allahu mrsko s kojim se ne može da zasluži Allahova blizina i milost. Uzimanje učača Kur'an-a (iznajmljivanje) želeći time nagradu za umrloga je strogo zabranjeno (Haram) te nije dozvoljeno uzeti naknadu za takvo nešto. Ko bude uzeo naknadu za učenje Kur'an-a, ta on je grješnik koji od svoga učenja nema nikakvu nagradu. Učenje Kur'an-a je ibadet i nije dozvoljeno da taj čin bude sredstvo sticanja ovodunjalučki koristi.
Kaže Allah Milostivi, Samilosni:
"Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti."
   
Učenje Kur'an-a u ime roditelja

Učenje Kur'an-a s ciljem da se sevabi pripišu roditeljima, te da im budu na vagi dobri dijela je po određenom broju učenjaka dozvoljeno i ako za to nemaju valjan šerijatski dokaz. Dok drugi dio učenjaka smatra da je to neispravno zbog nedostatka dokaza koje bi to djelo stavio na stepen dozvoljenog. Ukoliko bi to čovjek činio ponekada inšAllah nema smetnje! (Preuzeto iz Fetvi šejha Ibn Džibrina)

Učenje Fatihe za umrle roditelje

Učenje Fatihe za umrle roditelje ili neke druge osobe je NOVOTARIJA a razlog ovakve ocijene jeste što taj postupak i to djelo nije zabilježeno niti preneseno od Allahova Poslanika a niti onih poslije njega. Ono što je dozvoljeno jest da se moli i dovi za roditelje i sve muslimane općenito bilo da se to radi u toku namaza prije namaza ili pak poslije namaza.

Objavio/la Safet Suljić srijeda, 12. siječnja 2011. 0 komentari READ FULL POST

Profesionalno bavljenje fudbalom


Pitanje: Es-selamu alejkum !Imam jedno vrlo važno pitanje po moju budućnost. Radi se o tome da bi uskoro trebao da zaigram ako Bog da za neki klub i da potpišem ugovor. Moje pitanje je da li je dozvoljeno po šerijatu, da li mi je haram da primam novac, kao platu od kluba za moje predstave na terenu?
Ja sam sebi "probio glavu" oko ovog pitanja, nisam nailazio na adekvatan odgovor. Imam neki loš osjećaj, jer znam da klub zarađuje svoje pare od navijača koji dolaze na stadion, i neznam da li je to halal, i takođe dobijaju novac od sponzora raznoraznih itd. Kako se to sve tumači, jel to meni onda halal zarada ?, iako se lično nebavim tim poslovima, to preostaje upravi kluba, ja samo igram fudbal.Hvala puno na odgovorima!
ODGOVOR: Alejkumusselam.
Fudbal se smatra najrasprostranjenijim i najpopularnijim sportom na svijetu jer se njegovim povodom organizuju mnogobrojna takmičenja na različitim stepenima lokalnim i svjetskim nivoima i to u veoma pretjeranom obliku. Bavljenje fudbalom, praćenjem fudbalskih aktivnosti preovlađuje sve druge stvari života u mnogim sredinama i kod velikog broja ljudi, tako kada bi to nazvali sportskom epidemijom i općom zaluđenosti ne bi pogriješili. Ova sportska igra ima svoj izrazito jak nacionalni karakter kada neki fudbalski tim prestavlja određenu zemlju ili naciju, zbog čega izaziva ogromno zanimanje kod običnih masa gdje oni navijaju i gore od želje da njihov tim pobijedi. Naravno, ne treba zaboraviti ni ulogu medija u uveličavanju i uljepšavanju fudbala i fudbalskih takmičenja. Popularnost fudbala i fudbalera se dovoljno očituje samo u jednoj stvari a to je prodaja i kupovina igrača među klubovima, čija cijena dostiže granice imaginarnog, pa npr. španski klub Real Madrid je kupio igrača Zejnuddina Zejdana od talijanskog Juventusa za više od šezdeset milion dolara. Tako da je u općem smislu sportska igra nogomet postala društveno zlo, ekonomski i politički problem na svjetskom nivou.
Šerijatski status igranja nogometa
Ova sportska igra je u osnovi šerijatski dozvoljena ako je čista od šerijatsko spornih stvari, jer se ona zasniva na mnogim koristima za ljudsko tijelo od njegovog jačenja, trčanja, tjelesnih treninga i vježbi i slično, na čemu je u osnovi zasnovan futbal.
Od savremenih učenjaka koji su dozvolili igranje nogometa, naravno u njegovom savremenom obliku su između ostalih saudijski šejh Abdulmuhsin Ez-Zamil, alžirski šejh Ebu Bekr El-Džezairi koji ga dozvoljava kada se sa igranjem fudbala namjerava jačanje tijela kako bi bilo spremno za vođenje džihada na Allahovom putu, egipatski šejh Seid Sabik i jordanski šejh Mešhur Hasan, ova dvojica zadnjih smatraju da je igranje fudbala mustehab ako se sa njim cilja jačanje tijela. Naravno, svi oni koji su dozvolili igranje fudbala uvjetuju da ta igra bude čista od šerijatski spornih stvari (koje ćemo navesti poslije), u protivnom, igranje nogometa je mekruh ili čak haram ovisno od zabranjenih stvari sa kojima se pomiješa kao i bilo koja druga sportska igra.
Onaj ko analizira oblike upražnjavanja ovog sporta, za kojeg smo rekli da je u osnovi dozvoljen, u današnje vrijeme vidjeće da je vrlo malo tih načina igranja nogometa koji su čisti od onog što je u Šerijatu zabranjeno i pokuđeno. Uglavnom, ti dozvoljeni oblici se mogu odnositi na igranje fudbala od strane omladine kada se okupe i igraju fudbal kao vid rekreacije, razonode i zabave, pri čema nema klađenja, budu šerijatski obučeni i ne izgovaraju ružne riječi i psovke.
Neke šerijatski sporne stvari u bavljenju nogometom
Prvo: gubljenje mnogo vremena od strane onoga koji igra nogomet i onih koji nogometna takmičenja, što često vodi u izostavljanje vadžiba, poput obavljanja namaza, posta mjeseca Ramazana, zapostavljanje traženja rizka (opskrbe), sticanja šerijatskog znanja, odgoja djece i slično. Ono što puno uzrokuje gubljenje vremena je mnoštvo raznoraznih fudbalskih takmičenja na različitim nivoima tokom cijele godine, mimo svjetskog prvenstva i prijateljskih utakmica među klubovima i državama, što je odvelo da je glavna okupacija mnogih ljudi praćenje ove ili one utakmice.
Drugo: upropaštavanje imetka koje se očituje u sljedećem:
- ulaganje ogromnih materijalnih sredstava u izgradnji velelepnih stadiona,
- rasipanje imetkom prilikom pripreme za utakmice, njihovo prisustovanje i posmatranje,
- kupovina igrača velikim svotama novca i davanje velikih novčanih premija igračima,
- davanje velikih mjesečnih plata trenerima,
- trošenje ogromnog imetka u kockanju i klađenju na rezultat određenih utakmica prilikom čega se dva tima dogovore da izgubljena ekipa plaća troškove, medalje, hranu i ostalo, ili klađenje van i u sportskim kladionicama a sve ove vrste klađenja i kockanja su šerijatski zabranjene.
Kaže Uzvišeni: "Ne rasipajte (imetak); On ne voli one koji rasipaju" (El-E'araf, 31), i kaže: "Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan". (El-Isra', 26-27) Takođe, Allah, dželle še'nuhu, je zabranio upropaštavanje imetka kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija gdje kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "... i mrzi kod vas rekla kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka".
Treće: izazivanje mržnje i neprijateljstva. Skoro da nema utakmice a da se između igrača, njihovih navijača i običnih masa ne izazove protivništvo, neprijateljstvo i mržnja koji dalje vode u psovanje, vrijeđanje, fizičko napadanje među igračima, navijačima a veoma često odvede do nanošenja materijalne štete po ulicama, a nema sumnje da je sve ovo islam zabranio. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: "Nemojte se međusobno mrziti, zaviditi jedni drugima, spletkariti jedni protiv drugih, budite Allahovi robovi braća...".
Čak mnoga ova neprijateljstva među klubovima, državnim ekipama i slično odvedu kao rezultat poraza u utakmici do ubistva i ranjavanja. Od tih primjera je smrt 48 osoba i ranjavanje preko 600 između navijača dva tima u Turskoj 1968.god. U sličnim okršajima među navijačima Nigerije 1979.god. ubijeno je 24 osobe. A 1985. god. u Belgiji je stradalo 38 osoba a povrijeđeno preko 200, dok su u istoj godini ubijene 53 osobe a mnogi drugi ranjeni u Britaniji a sve kao posljedica fudbalskih utakmica. Na fudbalskom svjetskom prvenstvu 1994.god.kolumbijski igrač, nakon što je greškom dao svojoj ekipi, bio je ubijen. A u Iraku je sudija dao crveni karton jednom od igrača, nakon čega je ovaj izašao sa stadiona i vratio se sa puškom i ubio sudiju. Ovakvih primjera je na pretek, a slično se dešava i među onima koji se neprofesionalno bave fudbalom, kako među omladinom, odraslim tako i među prijateljima.
Četvrto: upadanje u neke oblike širka, veličanje kjafira i oponašanje istih.
Nerijetki su slučajevi pretjeranog veličanja igrača i predstavljanja istih kao stvorenja koja se obožavaju tako što se opisuju neki veliki igrači svjetskog ranga kao idoli i oni koji se obožavaju što shodno stepenu i razumijevanju ovoga može odvesti čak i u veliki širk. Praćenje, izučavanje i poznavanje biografije određenih igrača, čiji život je ispunjen drogom, zinalukom, nemoralom svake vrste i slično, od strane mnogih muslimana uveliko prevazilazi njihovo poznavanje sire Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovih časnih ashaba, učenjaka i dobrih prethodnika ovog Ummeta. Oblačenje dresova sa imenima i slikama poznatih kjafirskih igrača, čak do te mjere ih uzdižu da u njima obavljaju neke ibadete poput namaza i Umre. Sve to ukazuje na zabranjeno veličanje, uzdizanje i oponašanje onih koji to ne zaslužuju. Strastveno praćenje određenih utakmica do te mjere da se strahom, brigom i gorljivošću prati utakmica, što često odvede, zbog poraza njegovog tima, u nezadovoljstvo sa Allahovim kaderom, veliku tugu i žalost i gubljenja volje za normalnim životom.
A općepoznato je svakom muslimanu da je širk najveći grijeh, kao i da je oponašanje kjafira zabranjeno muslimanima. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih" (Ebu Davud (4031), Ibn ebu Šejbe (19401) i Bejheki u "Šu'abil-iman" (1199), a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, El-'Iraki, Ibn Tejmije, Ibn Hadžer u "Fethul-bari" (10/271), Albani u "Irvaul-galil" (1269) i Sulejman 'Alevan).
Takođe, nije dozvoljeno veličanje kjafira jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad Islama". Bilježe ga Darekutni (3663), Bejheki (6/205) i ostali, kaže Ibn Hadžer u "Fethul-bari" (3/175) da mu je sened hasen (dobar), takođe takvim ga je ocijenio Albani u "Irvaul-galil" (5/107).
Prenosi se da je Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu anhu, dok je bio namjesnik u Iraku uzeo kršćanina za pisara, pa mu je to prigovorio Omer, radijallahu anhu, rekavši: "Nemojte ih (nemuslimane) uzdizati kada ih je Allah ponizio, nemojte im biti bliski kad ih je Allah udaljio i nemojte im ukazivati povjerenje kada ih je Allah obilježio kao nepovjerljive". Predaju bilježi Bejheki u svom "Sunenu".
Peto: otkrivanje nadkoljenice (stegna) kod igrača, što je avret kod većine učenjaka na osnovu hadisa: "Nadkoljenica je avret" (Ebu Davud i Tirmizi, a oko njegove vjerodostojnosti ima razilaženja), zatim miješanje muškaraca i žena u publici koje je šerijatski zabranjeno, kupanje igrača u zajedničkim kupatilima potpuno golih prilikom čega gledaju jedni drugima u stidna mjesta, parada polugolih plesačica pred početak utakmice i u pauzama, psovanje i vrijeđanje u publici i mnogi drugi munkeri koji su sastavni dio utakmica.

Nakon svega predočenog može se reći da se savremeno profesionalno bavljenje fudbalom, kao i praćenje i prisustovanje istom kreće između pokuđenosti i harama, shodno šerijatsko spornim stvarima na kojima se zasniva.
A što se tiče tebe lično, u osnovi dozvoljeno ti je da se baviš fudbalom, po mnogim učenjacima, ako se možeš sačuvati od zabranjenih stvari koje prate ovu vrstu sporta. Između ostalog da klanjaš namaz u njegovo vrijeme, da ne ostavljaš post zbog utakmica, da ne otkrivaš svoja stidna mjesta, izbjegavaš psovanje i ružne riječi, miješanje sa ženama, itd. Takođe, nema smetnje da primaš platu čiji su izvori naplaćivanje ulaznica gledaocima kao i raznorazne donacije jer u tome nema ništa šerijatski sporno, izuzev ako bi zarada na utakmicama bila rezultat klađenja i kockanja. Ve billahi tevfik.
Mr. Zijad Ljakić

What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)

Objavio/la Safet Suljić 0 komentari READ FULL POST

 

Kako se riješiti haram imetka


PITANJE: ESELAMU ALEJKUM... NAIME EVO KAKO SMO UŠLI U GOD. 2011, OBRAČUN NA BANCI JE GOTOV, I POKAZUJE MI KOLIKO SAM DOBIO KAMATE OD 2010 GOD. POSJEDUJEM 3 KONTA, I IZRAČUNO SAM CIFRU,ZNAČI KOLIKO UKUPNO KAMATE IMA SA OVA 3 KONTA. MOJE PITANJE GLASI, DALI JA OVE PARE (OD KAMATE) MOGU DATI RECIMO NEKOME BRATU KOGA ZNAM, ILI DA DADNEM NEGDJE KAO SADAKU, A SVIJESTAN SAM DA NEMAM SEVAPA OD TOGA. STA BI VI NAM PREPORUČILI? NA KOJI NAČIN DA SE UKLONE OVE PARE OD KAMATE, ALLAH VAS NAGRADIO.
ODGOVOR: Alejkumusselam.
Kaže Uzvišeni: "O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti" (El-Bekare, 278 - 279). Ovim ajetom Uzvišeni obavezuje onog ko se pokaje od konzumiranja kamate da uzme samo glavnicu imetka a da onaj višak, tj. kamatu vrati njegovom vlasniku. Pa ako se ovo odnosi na onog koji se pokajao od kamate preče je da se odnosi na onog koji zna i priznaje da je kamata haram i ne konzumira je osim što ga je nužda na to natjerala. Znači, osnova je da se višak imetka koji je uzet kao vrati njegovom vlasniku ako je on određena i poznata osoba. A ako je ta osoba umrla obaveza je vratiti imetak njegovim nasljednicima, a ako nema nasljednika obaveza je da se u njegovo ime (vlasnika tog imetka) podijeli taj imetak kao sadaka. U slučaju da ta osoba nije poznata niti određena nego je ona banka ili firma onda ovo pitanje ima malo drugačiju i složeniju dimenziju.

Polazeći od toga da si ti položio novac na banku koja radi na kamatnom sistemu zato što si prinuđen na to svejedno zbog toga što nemaš gdje čuvati veću svotu novca ili zato što se ne može drugačije poslovati, ako je tako onda ti pred sobom imaš nekoliko solucija šta da se uradi sa haram imetkom dobijenim putem kamate. Naravno, ovo kažemo računajući da je općepoznata stvar svakom muslimanu da se mora riješiti haram imetka.

Prva solucija je da se taj haram imetak  uzme i koristi njime. Nema razilaženja među učenjacima da uopćeno haram imetak nije dozvoljeno koristiti a u ovom slučaju dovoljan nam je hadis u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah je prokleo onog ko uzima kamatu, ko je daje , ko je zapisuje i dva svjedoka koji tome svjedoče". (Muslim)

Druga solucija je da ostavimo taj haram imetak (kamatu) samoj banci, a koji svakako i jest imetak od banke, da se ona koristi njime i da radi sa njim šta hoće. Ova solucija ima jaku osnovu uzimajući u obzir to da muslimanu nije dozvoljeno da koristi haram imetak bez obzira šta će vlasnik tog imetka raditi sa njim. Međutim, problem u ovoj soluciji je što mi znamo da banka posluje na haram način a ostavljanjem tog haram imetka (kamate) kojeg smo dobili, što mi time potpomažemo banku u njenim poslovanjima na haram način. A Uzvišeni nam zabranjuje da pomažemo nekoga u griješenju rekavši: "A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu" (El-Maide, 2).

Treća solucija je da uzmemo taj imetak a zatim da ga bukvalno uništimo. Ovo nije dozvoljeno jer je zabranjeno upropaštavanje imetka kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija gdje kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da Allah: "...  mrzi kod vas rekla kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka".

Četvrta solucija je da uzmemo ovaj imetak i podijelimo ga siromašnima, zaduženima ili za opće potrebe muslimana (gradnja puteva, mostova, bolnica i slično) ali bez toga da očekujemo nagradu od Allaha, dželle še'nuhu, nego samo sa ciljem rješavanja od haram imetka.

Peta solucija je da uzmemo taj imetak i da ga damo nekome od koga je ta banka uzela određeni imetak kao vid kamate. Naravno, ovde se misli na osobu koja nije znala da je kamata haram pa je to uradila a nakon toga se pokajala.

Ove dvije zadnje solucije su najbolji način kako da se čovjek u današnje vrijeme riješi haram imetka, a četvrtu soluciju mnogi savremeni učenjaci izabiru kao najprihvatljiviju. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakić

What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)

Objavio/la Safet Suljić 0 komentari READ FULL POST

Sa kojim mužem će biti žena koja je udavana za više muškaraca

Hvala pripada samo Allahu, dž.š. O ovom pitanju islamska ulema se podijelila na tri mišljenja:

1. biće sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku;
2. biće joj dato da bira između njih;
3. biće s posljednjim od njih.
Najprihvatljivije je treće mišljenje. Ovo mišljenje potvrđuju i riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Svaka žena kojoj umre čovjek, pa se uda nakon njega, pripada zadnjem čovjeku za kojeg se udala.”  (Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, El-džami’, 2704, Es-silsiletu es-sahiha, 1281)
Ovo je bilo samo kratko izlaganje mišljenja, nakon čega ću navesti dokaze za svako mišljenje:
Dokazi prvog mišljenja:   
Kurtubi kaže: “Pripovijeda Ebu-Bekr b. en-Nedždžad, pa kaže: “Pričao nam je Dž’afer b. Muhammed b. Šakir, a njemu Ubejd b. Ishak el-Attar, a ovom Sinan b. Harun, njemu Humejd, a ovome Enes, da je Ummu-Habiba, žena Božijeg Poslanika, s.a.v.s., rekla: ‘O Božiji Poslaniče, žena koja se bude udavala dva puta na dunjaluku, te se nakon smrti nađu u Džennetu, kojem od njih dvojice pripada, prvom ili drugom?’ On je odgovorio: ‘O Ummu-Habiba, biće sa onim koji se najljepše bude odnosio prema njoj. Svo bogatstvo ovog a i budućeg svijeta u lijepom je ahlaku.” (Et-tezkire fi ahvalil mevta, 2/278)
Ovaj hadis je daif džidden - vrlo slab, jer u lancu prenosilaca ovog hadisa se nalaze Ubejd b. Ishak el-Attar i Sinan b. Harun. Prvi je ocijenjen kao vrlo slab ravija, a drugi kao slab.
Mišljenja pojedinih učenjaka o ovoj dvojici ravija:
Prenosi se da je Jahja b. Me’in rekao: “Ubjed b. Ishak el-Attar ništa ne vrijedi.”
Ebu-Hatim er-Razi kaže: “Od njega si mogao vidjeti samo dobro, ali nije najbolje  pamtio. U hadisima koje je prenosio ima elemenata koji se kose sa vjerodostojnim hadisima.” (El-džerh vet-ta’dil, 5/401)
U djelu “Ed-duafa’ vel-metrukin” od Nesaije, str. 72. stoji: “Od njega se hadisi ne primaju.”
Zehebi za njega kaže: “Jahja ga je ocijenio kao slabog. Buharija je za rekao njega: “U njegovim hadisima ima i munker-hadisa (hadisi koji se suprostavljaju sa vjerodostojnim hadisima).” El-Ezdi veli: “Njegovi hadisi se odbacuju.” Darekutni kaže: “Slab je, ali ga Ebu-Hatim prihvata.” Ibn-Adij za njega veli: “Većina njegovih hadisa su munker - suprotstavljaju se sahih hadisima.” (Mizanul-i’tidal, 5/24)
Ibn-Adij u djelu “El-kamil”, 5/347, kaže: “Ovaj hadis je jedan od munker hadisa.” On dalje veli: “Većina hadisa koje on prenosi odbacuju se, bilo zbog metna (teksta hadisa) ili zbog seneda (lanca prenosilaca).”
Što se tiče Sinana b. Haruna, Ibn-Hibban kaže: “Dosta njegovih hadisa su munker i on ih prenosi od poznatih ravija…” Jahja b. Me’in za njega kaže: ‘Hadisi koje prenosi Sinan b. Harun el-Berdžumi ne vrijede ništa.’” (El-medžruhin, 1/354) Također ga Ukajli spominje u svome djelu “Ed-du’afa” (2/171), gdje spominje i ovaj hadis. (U ovom se djelu navode samo slabi prenosioci.)
Zaključak
Ovaj hadis ne može poslužiti kao dokaz jer je vrlo slab, tako da prvo mišljenje otpada.
Dokazi za drugo mišljenje, a  to je da će joj biti dato da bira:
Nisam naišao na dokaz koji podržava ovo mišljenje. U djelu “Et-tezkire fi ahvalil mevta vel ahire” (2/278) spomenuto je ovo pitanje, gdje kaže: “…Neki smatraju da će joj biti dopušteno da bira.“  El-Adžloni kaže: “…neki smatraju da će pripadati onom koji bude imao naljepši moral, a drugi da će joj biti dopušteno da bira.” (Kešful-hafa, 2/392) Ovo mišljenje je Ibn-Usejmin u svome djelu “Fetava” ocijenio kao najprihvatljivije.
Zastupnici trećeg mišljenja iznose nekoliko dokaza:
- Imam Taberani veli: “Pričao nam je Bekr, a njemu Muhammed b. Ubej es-Sirri el-Askalani, a ovom el-Velid b. Muslim, njemu Ebu-Bekr b. Abdullah b. Ebi-Merjem, od Atije b. Kajsa el-Kelaija da je rekao:  ‘Nakon što je Ebud-Derda’ umro, Muavija b. Ebi-Sufjan zaprosio je Ummud-Derda’, na što mu je ona odgovorila: ‘Uistinu sam čula Ebud-Derdu kako kaže: ‘Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Žena kojoj umre čovjek, pa se uda za drugog, pripada posljednjem mužu,’ a ja tebe ne bih uzela pored Ebud-Derde.’ Kad je to čuo Muavija napisao joj je da posti jer post suzbija strasti.’”  (El-mu’džemul-evset, 3/275)
Potrebno je napomenuti da hadis ima dvije mahane: slabost Ebu-Bekr b. Ebi-Merjema i nepostojanje kategoričnosti kod El-Velid b. Muslima da je hadis direktno slušao od svojih prethodnika. Da vidimo šta ulema kaže o njima:
Ibn-Hibban kaže: “Ebu-Bekr b. Ebi-Merjem je jedan od najboljih ljudi u Šamu, ali je imao slabo pamćenje, te bi ponekad pričao nešto u što nije bio siguran. Kada je ta nesigurnost postala dosta izražena hadisi koje je on prenosio počeli su se odbacivati. Smatram da njegovi hadisi ne mogu poslužiti kao dokaz ako ih još neko u generaciji ne prenosi. (El-medžruhin, 3/146)
El-Velid b. Muslim poznat je po tedlisu (prekrivanje, izostavljanje slabih prenosilaca iz seneda hadisa, kako hadis zbog toga ne bi bio slab), i to po vrsti tedlisa koja se zove “tedlisu tesvije” (kada se u senedu između dvojice pouzdanih ravija nađe slab ravija, tada mudellis izastavi tog slabog raviju kako hadis ne bi bio ocijenjen kao daif). Zbog toga su učenjaci uslovili za ovakvu vrstu ravija da jasno navedu da su čuli hadis od svoga prethodnika, a taj od onoga od koga on prenosi i tako sve do kraja seneda. (Sebt b. el-Adžemi, Et-tebjin li esmail-mudellisin, str. 235, i Ibn-Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 51)
- Imam Ebu-Šejh Esbahani kaže: “Pričao nam je Ahmed b. Ishak el-Dževheri, njemu Ismail b. Zerare, njemu Ebu-Mulejh er-Reki, od Mejmun b. Mehrana, od Ummu-Derda, od Ebu-Derda, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Žena pripada zadnjem mužu.” (Tabekatul-muhaddisin biesbahan, 4/36) Smatram da su prenosioci poznati i pouzdani, izuzev Ahmeda b. Ishaka el-Dževherija o kojem nisam mogao naći nikakve podatke osim riječi Ebu-Šejha da mu je ovo od najboljih hadisa. Ako je tako onda je ovo najjača predaja u ovoj oblasti, a Alah opet najbolje zna.
- El-Hatib el-Bagdadi veli: “Kada je Semure b. Hadžer Ebu-Hadžer el-Horasani došao u mjesto El-Enbar pripovijedao je hadise od Hamze b. Ebi-Hamze en-Nusejbija, Amara b. Ata’a el-Horasanija i Er-Rebija b. Bedra. Od njega prenosi Ishak b. Behlul et-Tennuhi, pa kaže: ‘Pričao nam je Ali b. Ebi-Ali, njemu Ebu-Ganim Muhammed b. Jusuf el-Ezreka, njemu njegov otac, ovome njegov djed, da mu je Semure b. Hadžer Ebu-Hadžer el-Horasani prenio od Hamze en-Nusejbija, a ovaj od Ibn-Ebi-Mulejke, a on od Aiše, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Žena pripada zadnjem čovjeku.’” (Tarihul-Bagdad, 9/228)  Smatram da je hadis vrlo slab zbog toga što se u lancu prenosilaca nalazi Hamza en-Nusejbi koga su učenjaci ocijenili kao vrlo slabog raviju.
Imam Nesai kaže: “Njegovi hadisi se odbacuju.” (Ed-duafa vel metrukin, 39.)   Ibn-Dževzi navodi više mišljenja uleme:  Ahmed: “Njegovi hadisi se odbacuju.”    Jahja: “Ne vrijedi ništa, čak nijednog groša.”  Buharija i Razi: “Odbacuju se hadisi koje on prenosi.”    Nesaija i Darekutni: “Hadisi mu se ne primaju.”   Ibn-Adijj: “Izmišlja hadise.”   Ibn-Hibban: “Izmišlja hadise od pouzdanih ravija, pa njegove hadise nije dozvoljeno prenositi.” (Ibn-Dževzi, Ed-duafa vel-metrukin, 1/237)
- Bejheki kaže: “Pripovijedao nam je Muhammed b. Abdullah el-Hafiz, njemu Ebu-Abbas Muhammed b. Ja’kub, njemu Jahja b. Ebi-Talib, ovom Ishak b. Ebi-Talib, njemu Ishak b. Mensur, njemu Isa b. Abdurrahman es-Sulemi, od Ebu-Ishaka, od Sile, od Huzejfe, r.a., da je rekao svojoj ženi: ‘Ako mi želiš biti žena u Džennetu nemoj se udavati poslije mene, jer žena u Džennetu pripada posljednjem čovjeku za kog se uda na dunjaluku.’ Zbog toga je Allah, dž.š., zabranio Poslanikovim ženama da se udaju poslije njega, jer će one biti njegove žene u Džennetu.” (Es-sunen, 7/69) U senedu se nalazi Ebu-Ishak es-Subej’i, koji je mudellis (u lancu prenosilaca ne spominje slabe ravije ili im stavi ime po kojem nisu poznati). Pred smrt mu je oslabilo pamćenje. Zbog toga je ova predaja slaba.
Mišljenja učenjaka o Ebu-Ishak es-Subejiu: Opširnije pogledaj u djelima: “Men rumije bil-ihtilat”, str. 64. od Terablusija, i “Tabekatul-mudellisin”, str. 42. od Ibn-Hadžera. Albani je ovu predaju ocijenio daif-slabom zbog ovog ravije u svome djelu “Es-Silsiletu es-sahiha”, 1281.
 - Predaja koju navodi Ibn-Asakir (19/193/1) od Ikrime, r.a., da je Esma, kćerka Ebu-Bekra, r.a., bila udata za Zubejra b. Avvama, r.a. Bio joj je strog, pa je došla svom ocu da se žali! “Kćeri moja mila, strpi se! Uistinu, ako žena bude imala dobrog čovjeka, vjernika, te umre prije nje, a ona se ne uda poslije njega, Allah će ih spojiti u Džennetu,” odgovorio joj je njen otac, Ebu-Bekr, r.a. Šejh Albani za ovu predaju kaže: “Prenosioci su povjerljivi, samo Ikrime nije sreo Ebu-Bekra, izuzev ako je Ikrime ovo čuo od Ebu-Bekrove kćerke, Esme, r.a., a Allah najbolje zna.”  (Es-silsiletu es-sahiha, 3/276)

Zaključak
Što se tiče prvog mišljenja da će biti sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku, nema vjerodostojnog dokaza koji ovo mišljenje podržava. 
Za drugo mišljenje, da će joj biti dato da bira između njih, nema nikakvog dokaza.
Treće mišljenje, da će biti sa posljednjim mužem za kojeg se uda, je najprihvatljivije. Razlog je to što merfu’-hadis od Ummu-Derda dostiže stepen hasena - dobrog hadisa. Ovaj hadis pojačavaju i predaje od Huzejfe i Esme, kćerke Ebu-Bekrove, r.a., koji ukazuju da ovo mišljenje, ipak, ima potporu u Šerijatu. Albani ga u svome djelu “Es-silsiletu es-sahiha” 1281, ocjenjuje vjerodostojnim. U svakom slučaju, draži nam je nego ljudsko mišljenje, a Allah najbolje zna.
Odgovori o islamskom vjerovanjau - Muhammed Salih Munnedždid -  95 str.  


What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)

Objavio/la Safet Suljić utorak, 11. siječnja 2011. 0 komentari READ FULL POST

El-HIDAJE PLAYER

QURAN PLAYER


    MusicPlaylistView Profile
    Create by Safet Suljić

PREPORUČUJEMO

NOVO U DOWNLOAD ZONI

MOJA GALERIYA

MUSAFIRI

POSJETITELJI