Recent Posts

  
POGLAVLJE O SVJEDOČENJIMA



عَنْ زَيْدِ بْنِ خَالِدٍ اَلْجُهَنِيِّ ت أَنَّ اَلنَّبِيَّ ق قَالَ: (( أَلَا أُخْبِرُكُمْ بِخَيْرِ اَلشُّهَدَاءِ؟ اَلَّذِي يَأْتِي بِشَهَادَتِهِ قَبْلَ أَنْ يُسْأَلَهَا )). رَوَاهُ مُسْلِم.

(1354) Prenosi se od Zejda b. Halida el-Džuhenija da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete li da vas obavijestim o najboljem svjedoku? To je onaj koji dođe da svjedoči prije nego što se traži od njega.“ Prenosi Muslim[1].

وَعَنْ عِمْرَانَ بْنِ حُصَيْنٍ  ت قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( إِنَّ خَيْرَكُمْ قَرْنِي, ثُمَّ اَلَّذِينَ يَلُونَهُمْ, ثُمَّ اَلَّذِينَ يَلُونَهُمْ, ثُمَّ يَكُونُ قَوْمٌ يَشْهَدُونَ وَلَا يُسْتَشْهَدُونَ, وَيَخُونُونَ وَلَا يُؤْتَمَنُونَ, وَيَنْذُرُونَ وَلَا يُوفُونَ, وَيَظْهَرُ فِيهِمْ اَلسِّمَنُ )). مُتَّفَقٌ عَلَيْه.

(1355) Prenosi se od Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Doista su najbolji od vas (vjernika) moja generacija, potom oni nakon njih, potom oni nakon njih, potom će doći narod koji će svjedočiti, a neće traženo od njih svjedočenje, koji će pronevjeravati, a neće ispunjavati emanet, i koji će se zavjetovati, a neće ispunjavati, i pojavit će se na njima debljina.'“ Muttefekun alejhi[2].

وَعَنْ عَبْدِ اَللَّهِ بْنِ عَمْرٍو رَضِيَ اَللَّهُ عَنْهُمَا قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ ق: (( لَا تَجُوزُ شَهَادَةُ خَائِنٍ, وَلَا خَائِنَةٍ, وَلَا ذِي غِمْرٍ عَلَى أَخِيهِ, وَلَا تَجُوزُ شَهَادَةُ اَلْقَانِعِ لِأَهْلِ اَلْبَيْتِ )). رَوَاهُ أَحْمَدُ, وَأَبُو دَاوُدَ.

(1356) Prenosi se od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Nije dozvoljeno svjedočenje pronevjeritelja, niti pronevjeriteljice, niti onoga koji mrzi svoga brata, niti je dozvoljeno svjedočenje kućnog sluge.'“ Prenose Ahmed i Ebu Davud[3].

وَعَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ت أَنَّهُ سَمِعَ رَسُولَ اَللَّهِ ق قَالَ: (( لَا تَجُوزُ شَهَادَةُ بَدَوِيٍّ عَلَى صَاحِبِ قَرْيَةٍ )). رَوَاهُ أَبُو دَاوُدَ, وَابْنُ مَاجَه.

(1357) Prenosi se od Ebu Hurejre da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: „Nije dopušteno svjedočenje beduina protiv seljaka.“ Prenose Ebu Davud i Ibn Madže[4].

وَعَنْ عُمَرَ بْنِ اَلْخَطَّابِ ت أَنَّهُ خَطَبَ فَقَالَ: إِنَّ أُنَاسً ا كَانُوا يُؤْخَذُونَ بِالْوَحْيِ فِي عَهْدِ رَسُولِ اَللَّهِ ق وَإِنَّ اَلْوَحْيَ قَدْ اِنْقَطَعَ, وَإِنَّمَا نَأْخُذُكُم ْ اَلْآنَ بِمَا ظَهَرَ لَنَا مِنْ أَعْمَالِكُمْ. رَوَاهُ اَلْبُخَارِيّ.

(1358) Prenosi se od Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, da je držao hutbu i rekao: „Ljudima je bilo suđeno spuštanjem objave u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a objava je prestala. Mi vam danas sudimo samo prema onome što saznamo od vaših djela.“ Bilježi Buharija[5].

وَعَنْ أَبِي بَكْرَةَ ت عَنِ النَّبِيِّ ق أَنَّهُ عَدَّ شَهَادَةَ اَلزُّورِ فِي أَكْبَرِ اَلْكَبَائِرِ. مُتَّفَقٌ عَلَيْهِ فِي حَدِيث.

(1359) Prenosi se od Ebu Bekreta, radijallahu anhu, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je lažno svjedočenje ubrajao u najveće grijehe. Muttefekun alejhi, u dužem hadisu[6].

وَعَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اَللَّهُ عَنْهُمَا; أَنَّ اَلنَّبِيَّ ق قَالَ لِرَجُلٍ: (( تَرَى اَلشَّمْسَ؟ )). قَالَ: نَعَمْ. قَالَ: (( عَلَى مِثْلِهَا فَاشْهَدْ, أَوْ دَعْ )). أَخْرَجَهُ اِبْنُ عَدِيٍّ بِإِسْنَادٍ ضَعِيفٍ, وَصَحَّحَهُ اَلْحَاكِمُ فَأَخْطَأ.

(1360) Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao jednom čovjeku: „Vidiš li sunce?“ Rekao je: „Da.“ Rekao je: „Na nešto (jasno) poput njega svjedoči ili ostavi!“ Bilježi Ibn Adijj sa slabim senedom, a sahihom ga smatra Hakim i griješi u tome[7].

وَعَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اَللَّهُ عَنْهُمَا; أَنَّ رَسُولَ اَللَّهِ ق قَضَى بِيَمِينٍ وَشَاهِدٍ. أَخْرَجَهُ مُسْلِمٌ. وَأَبُو دَاوُدَ. وَالنَّسَائِيُّ وَقَالَ: إِسْنَادُهُ جَيِّد.

(1361) Prenosi se također od njega da je Allahov Poslanik presudio na osnovu zakletve i jednog svjedoka. Bilježi Muslim, Ebu Davud i Nesai, koji kaže: „Sened mu je dobar[8].“

وَعَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ت مِثْلَهُ. أَخْرَجَهُ أَبُو دَاوُدَ, وَاَلتِّرْمِذِيُّ, وَصَحَّحَهُ اِبْنُ حِبَّان.

(1362) Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, slično tome. Bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a sahihom ga ocjenjuje Ibn Hibban[9].


[1] Sahih. Muslim (1719).
[2] Sahih. Buharija (2651), Muslim (2535). 
[3] Hasen. Ahmed (2/204 i 225-226), Ebu Davud (3600). Bejheki kaže: „Lanac prenosilaca je dobar.“ Hafiz kaže: „Lanac prenosilaca je jak.“ 
[4] Munker. Ebu Davud (3602), Ibn Madže (2367). Zehebi je rekao: „Hadis je munker i pored čistoće njegova lanca prenosilaca.“ 
[5] Sahih. Buharija (2641).
[6] Sahih. Buharija (2654), Muslim (87). 
[7] Daif. Ibn Adijj u „El-Kamilu“ (6/2213), Hakim (4/98). U lancu prenosilaca je Muhammed b. Mesmul o kojem je Humejdi mnogo govorio i kojeg su mnnogi ocijenili slabim. Također, Amr b. Malik el-Basri je u lancu prenosilaca, a on je krao hadise.
[8] Sahih. Muslim (1712), Ebu Davud (3608), Nesai u „El-Kubra“ (3/490).
[9] Sahih. Ebu Davud (3610 i 3611), Tirmizi (1343), Ibn Madže (2368), Ibnul-Džarud (1007). Vjerodostojnim su ga ocijenili: Ibn Hibban, Ebu Hatim, Ebu Zur'a, dok ga je Tirmizi ocijenio dobrim. Ahmed je rekao: „U ovom poglavlju nema ništa vjerodostojnije od ovoga hadisa.“ Sujuti i El-Kettani su rekli: „Uistinu, ovaj hadis je od mutevatir hadisa.“  


What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)

Objavio/la Safet Suljić srijeda, 12. siječnja 2011. 0 komentari READ FULL POST

Tahavsika Poslanica o Akidi 12-dio

(41)    Šefa'at    (Resulullahovo    posredovanje      kod    Allaha   za   svoj
Ummet) kojeg će on upotrijebiti za ljude, je istina kao što prenose hadisi.



(42) Misak (ugovor) kojeg je Uzvišeni Allah sačinio sa Ademom i njegovim potomstvom, je istina.



Objašnjenje:

Ima više vrsta Resulullahovog posredovanja (šefa'ata): Najveće je Resulullahovo r  zauzimanje za sve ljude na Sudnjem danu, dok se ne izvrši Allahova presuda, pa će Allah njemu govoriti: "Zauzimaj se, tvoje zauzimanje će biti primljeno..."10

Zauzimanje Resulullaha r na Sudnjem danu je potvrđeno bez sumnje. To je istina bez laži. Resulullah r  će se zauzimati i za one čija dobra i loša djela budu podjednaka, kako bi se Allah smilovao i uveo ih u Džennet. Resulullah r će posredovati za neke koji su osuđeni na Džehennem, da u njega ne uđu.

Resulullah r će se zauzimati za povećanje stupnja (položaja) džennetlijama u Džennetu iznad onoga što su zaslužili. Resulullah r će se zauzimati za onu skupinu ljudi koji će ući u ennet bez polaganja računa. Resulullah r će se zauzimati na Sudnjem danu kod Allaha U, za olakšavanje patnji onima koji ih zaslužuju. Resulullah r će se zauzimati za ulazak u Džennet svih pravih vjernika. Također će se Resulullah r zauzimati za počinioce velikih grijeha svog Ummeta kako bi se izbavili iz Džehennema. Sve ove vrste Poslanikovog r zauzimanja (šefa'ata) su potvrđene putem vjerodostojnih hadisa, s tim da one neće biti izuzev s dozvolom Uzvišenog Allaha: Reci: Niko se, ne može bez Njegove volje zauzimati. (Ez-Zumer, 44.) Allah kaže: Oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati. (El-Enbija', 28.)

Uzvišeni Allah još kaže: Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On (dopusti) dozvolu da. (Sebe', 23.)

Resulullahovo zauzimanje kod Allaha za ljude je istina u koju se ne smije sumnjati, s tim što će to zauzimanje biti samo uz Allahovu dozvolu.

Ugovor sa Allahom (misak) je istina. Uzvišeni Allah ga je uzeo od Adema i njegovog potomstva kada mu je kičmu Svojom Rukom potrao i iz nje izveo svo potomstvo koje će živjeti do Sudnjeg dana. Od njih je uzeo svjedočenje da je On njihov Gospodar i zatražio od njih da svjedoče protiv sebe, pa su posvjedočili. Ovo je bio prvi ugovor. 


10  Bilježi ga Buharija u Knjizi o tewhidu, poglavlje "Govor Uzvišenog Gospodara" 13/473 h(7510), kao i Muslim u Knjizi o Imanu, poglavlje "Najniži stepen stanovnika Dženneta", 1/182-183 h(326). Oba hadisa je prenio Enes ibn Malik.
Uzvišenog Allaha: I kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedočimo." (El-A'raf, 172.)


ZAKLJUČAK:

Resulullahovo zauzimanje (šefa'at) za njegov Ummet je istina. I praiskonski ugovor (misak) sa Ademom i njegovim potomstvom je istina.

PITANJA:



1. Koje je Resulullahovo r zauzimanje (šefa'at) najveće?

2. Navedi vrste šefa'ata koje znaš?

3. Ša znaš o prvom svjedočenju - ugovoru (misaku)?



What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)

Objavio/la Safet Suljić 0 komentari READ FULL POST

 
 MUDROST U POZIVANJU KA ALLAHU

Mudrost je pogađanje istine i rad po njoj, ili to je stavljanje stvari na njima odgovarajuće mjesto, i rađenje djela koje je potrebno uraditi te ostavljanje onoga što treba ostaviti, ili kao što Ibnul-Kajjim kaže: "Rad onoga što treba uraditi na način na koji se treba uraditi i u odgovarajuće vrijeme".

Zašto da'ije toliko trebaju mudrost? Zato što je Allah naredio Svome Poslaniku da poziva u vjeru sa mudrošću i pored toga što je on nepogrješiv i potpomognut mu'džizama i Objavom. Druge da'ije su s toga u daleko većoj potrebi za mudrošću, kao što kaže Allah:

''Na putu Gospodara svoga pozivaj mudro i lijepim savjetom i sa njima raspravljaj na najljepši način.''(En-Nahl, 125. ajet(

Zato što je onome, kome je darovana mudrost – darovano veliko dobro, kao što kaže Allah:

''On daruje mudrost onome kome hoće, a onaj kome je mudrost darovana – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.'' (El-Beqare, 269. ajet)
Tako da nema sumnje da se mudrom čovjeku otvaraju mnoga vrata dobra, kao što i mudar da'ija s Allahovom pomoći može zatvoriti mnoga vrata zla.

Zbog velike potrebe da'ija ka pogađanju istine u svojim
fetvama, govoru i djelima.

Zato što je jedan od najvećih razloga za uspjeh da'we upravo mudrost da'ije u svim njegovim postupcima, dok u suprotnom, mnoge da'ije čine opasne greške koje vode ka velikim musibetima (belajima) zbog pomanjkanja njihove mudrosti.

Mudrost čini da'iju sposobnim da stvari ocjenjuje u skladu sa njihovom vrijednosti i da sve stavi na njemu odgovarajuće mjesto, da vaga riječi prije nego što ih izgovori, da predviđa posljedice svojih djela.

Mudrost omogućuje da'iji da pazi na stanje onih koje poziva, da zna sredstva da'we koja uspijevaju sa njima, i da im ne oteža sa dužnostima i zabranama prije nego što se oni ne naviknu na njih, i da im pristupi sa različitim metodama kako bi im povećao želju za slušanjem, i kako im da'wa ne bi dosadila. Tada on počinje sa važnim prije manje važnog podučavajući ljude onome što im je prijeko potrebno, na što jednostavniji način; on im se obraća u skladu sa njihovom razumskom mogućnošću shvatanja i nivoom obrazovanja.

Ukratko, mudrost čini da'iju brižljivim prema najdubljim potrebama ljudi kao i prema njihovim problemima i bolesti, tako da ih stručno liječi poput vještog doktora; ovaj ljekar ne pristupa svakoj bolesti sa istim lijekom, jer kad bi to radio, bio bi jedan od najglupljih ljudi, dok vješt doktor koristi razne vrste lijekova.

Pogrešno razumijevanje mudrosti u pozivanju Allahu Mnogi misle da se mudrost u da'wi svodi samo na blag govor, i rifk (blagost), i olakšavanje prema onima koje pozivamo – nema sumnje da ovo ulazi u mudrost, tj. da je to jedan njen dio, ali greška je da da'wu, tj. mudrost u da'wi ograničimo samo na ovo, zato što bi mudrost mogla biti:

a) U korištenju blagosti i lijepog govora uz objašnjavanje istine sa šeri'atskim dokazima, pa čak i razumskim – ova metoda se koristi sa onima koji prihvataju istinu i nisu inadžije.

b) Mudrost može biti i u korištenju lijepog savjeta koji obuhvata bodrenje ka istini i zastrašivanje od neistine – ova metoda se koristi sa onima koji slijede strasti i onima koji su u gafletu.
c) Mudrost može biti i u raspravljanju na najljepši način, uz pridržavanje edeba razgovora, jer govor treba da ima svoj edeb, lijepim ahlakom, blagim govorom ojačavajući istinu sa šeri'atskim i razumskim dokazima i odgovarajući na neistinu na najkraći i najpotpuniji način – ova metoda se koristi sa onima sa kojima se razilazimo u menhedžu ili u akidi, a koji imaju kod sebe određenu dozu inada.
d) Mudrost nekada može biti u korištenju sile poput obraćanja žestokim govorom prijetnje i upozoravanja, u uzvraćanju na inadžije i njihovo zlo djelom, u sprječavanju nasilnika u činjenju nasilja.

Nekada stvar može doći i do stepena korištenja oružja protiv onih koji su nepokorni Allahu, odvraćajući od Njegovog puta koji ujedno čine nasilje ljudima dovodeći ih u smutnju u njihovoj vjeri   sve ovo je u skladu sa onim što situacija zahtjeva, ako se objedine šeri'atski uvjeti i ako ne bude moguće uzrokovanje veće štete.

What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)

Objavio/la Safet Suljić 0 komentari READ FULL POST

El-HIDAJE PLAYER

QURAN PLAYER


    MusicPlaylistView Profile
    Create by Safet Suljić

PREPORUČUJEMO

NOVO U DOWNLOAD ZONI

MOJA GALERIYA

MUSAFIRI

POSJETITELJI