N E T U G U J
ALLAH JE SA NAMA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Već neko vrijeme ne vidim ga nasmijanog; da, nasmiješi se ponekada no tuga i potištenost prevladavaju njegovim licem. Povećao se broj pitanja o stanju muslimana, vijesti za vijestima kruže svijetom o mučenju, hapšenju i ubistvima muslimana tako da i sam budem od onih koji kažu KADA ĆE ALLAHOVA POMOĆ (bez promišljaja). Jednoga dana dok sam bio u takvom stanju prišao mi je moj brat Ahmed te me upita: Zar mi nismo (muslimani) na ISTINI a naši neprijatelji na BATILU (neistini)?
Rekoh: Da, naravno!!!
Zar mi nismo u redovima MILOSTIVOG a oni u redovima ŠEJTANA?
Rekoh: Da, naravno!!
Potom reče: A zašto nas Allah ne pomogne nad njima? Musliman je postao meta svega i svačega, živi u takvom stanju da iščekuje svaki dan po jednu ili više tužni, rasplakujući vijesti pa i sam priželjkuje smrt koja bi sve učinila i odvela u zaborav... LA HAVLE VELA KUWETE ILLA BILLAH... zatim je zaplakao, naprotiv počeo je da jeca od bola tako da svoj pogled uplakani nije skidao sa mene. Stavio sam ruku u džep i izvadio maramicu s kojom sam obrisao suze i sa njima veliku žalost i ogorčenje.
Zatim sam mu rekao: „NE TUGUJ ALLAH JE SA NAMA“... „DOISTA ALLAHOVA POMOĆ I POBJEDA SU BLIZU“ ... da, tako mi Allaha to je doista blizu i ova teškoća koja zadaje bol islamskom ummetu je ustvari samo bol prije njegova preporoda i novoga rođenja...da, rođenje pobijede i učvršćenja ove VJERE!!!
Vjera je pomagač i u istu ruku ispitivač pa neka te ne čudi ova Allahova odredba i Njegov sunnet, poslušaj u ove radosne vijesti:
Rekao je Uzvišeni:
ﭧ ﭨ ﭽ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋ ﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﮕ ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﭼ الصف: ٨ – ٩
“Oni žele da utru Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima.”
ﭧ ﭨ ﭽ ﮮ ﮯ ﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕ ﯖ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝ ﭼ الصافات: ١٧١ – ١٧٣
“A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: "Oni će biti, doista, potpomognuti i vojska Naša će zacijelo pobijediti"
I rekao je Allah, dželleša'nuhu:
ﭧ ﭨ ﭽ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭳ ﭴ ﭵ ﭶ ﭷ ﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂ ﮃ ﮄ ﮅﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﭼ النور: ٥٥
„Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici.“
I ovo sve spomenuto je ustvari čvrsto obećanje o pobijedi i učvršćenju. I mi imamo Onoga u čijoj ruci je vlast Nebesa i Zemlje, imamo Onoga u čijoj ruci su srca vjernika, imamo također Onoga u čijoj ruci je sva snaga, sva moć, svo oružje sav napredak pa da li poričeš bilo šta od ovoga? Sve rečeno je na strani muslimana (vjernika) i ne boj se njihova oružja, napretka, dominacije pa svaka njihova spletka i ako je velika ona je kod Allaha, Silnog slaba:
ﭧ ﭨ ﭽ ﮓ ﮔ ﮕ ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﭼ الطارق: ١٥ – ١٧
„Oni se služe spletkama, a Ja ih uništavam - zato nevjernicima još vremena dadni, još koji trenutak ih ostavi.“
Ponekada ovaj trenutak biva godinu ili dvije ili deset, dvadeset ili pak hiljadu... no, on će zasigurno doći i sve što se više oteže ovaj trenutak a oni su „složni i jači“ u borbi i ratu protiv nas, osim da su i sami uvijek U STRAHU I NEDOUMICI baš kako kaže Uzvišeni:
ﭧ ﭨ ﭽ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚﯛ ﯜ ﯝ ﯞ ﯟ ﯠ ﯡ ﭼ الحشر: ١٤
„Ti misliš da su oni složni, međutim srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.“
Poslušaj ove radosne vijesti o moj brate: Od Temim Ed-Darija, radijjallahu anhu, se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:
عَنْ تَمِيمٍ الدَّارِيِّ قَالَ سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: لَيَبْلُغَنَّ هَذَا الْأَمْرُ مَا بَلَغَ اللَّيْلُ وَالنَّهَارُ وَلَا يَتْرُكُ اللَّهُ بَيْتَ مَدَرٍ وَلَا وَبَرٍ إِلَّا أَدْخَلَهُ اللَّهُ هَذَا الدِّينَ بِعِزِّ عَزِيزٍ أَوْ بِذُلِّ ذَلِيلٍ عِزًّا يُعِزُّ اللَّهُ بِهِ الْإِسْلَامَ وَذُلًّا يُذِلُّ اللَّهُ بِهِ الْكُفْرَ. وَكَانَ تَمِيمٌ الدَّارِيُّ يَقُولُ قَدْ عَرَفْتُ ذَلِكَ فِي أَهْلِ بَيْتِي لَقَدْ أَصَابَ مَنْ أَسْلَمَ مِنْهُمْ الْخَيْرُ وَالشَّرَفُ وَالْعِزُّ وَلَقَدْ أَصَابَ مَنْ كَانَ مِنْهُمْ كَافِرًا الذُّلُّ وَالصَّغَارُ وَالْجِزْيَةُ.
"Ova vjera ce dostići do svakog mjesta do kog stižu dan i noć i Allah dželleša'nuhu neće ostaviti ni jednu kuću, zidanu ili od nečeg drugog pravljenu, a da u nju neće uvesti ovu vjeru ponosom ponosnih ili poniženjem poniženih. Ponosom kojim će Allah pomoći vjeru islam i poniženjem kojim će Allah poniziti kufr (nevjerstvo)."[1]
Pa nakon ovoga hadisa sam Ed-Darimi imao je običaj da kaže, sve ovo rečeno se obistinilo ispred moji očiju u mojoj familiji. Doista oni koji su primili Islam su bili u dobru, časti i ponosu a oni koji nisu prihvatili Islam su bili poniženi, potlačeni ili plaćali su Džizju (porez).
Od Huzejfe Ibn Jemana, radijjallahu anhu, se prenosi da je rekao, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
حَدَّثَنَا سُلَيْمَانُ بْنُ دَاوُدَ الطَّيَالِسِيُّ حَدَّثَنِي دَاوُدُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ الْوَاسِطِيُّ حَدَّثَنِي حَبِيبُ بْنُ سَالِمٍ عَنِ النُّعْمَانِ بْنِ بَشِيرٍ قَالَ كُنَّا قُعُودًا فِي الْمَسْجِدِ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَكَانَ بَشِيرٌ رَجُلًا يَكُفُّ حَدِيثَهُ فَجَاءَ أَبُو ثَعْلَبَةَ الْخُشَنِيُّ فَقَالَ يَا بَشِيرُ بْنَ سَعْدٍ أَتَحْفَظُ حَدِيثَ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فِي الْأُمَرَاءِ فَقَالَ حُذَيْفَةُ أَنَا أَحْفَظُ خُطْبَتَهُ فَجَلَسَ أَبُو ثَعْلَبَةَ فَقَالَ حُذَيْفَةُ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ تَكُونُ النُّبُوَّةُ فِيكُمْ مَا شَاءَ اللَّهُ أَنْ تَكُونَ ثُمَّ يَرْفَعُهَا إِذَا شَاءَ أَنْ يَرْفَعَهَا ثُمَّ تَكُونُ خِلَافَةٌ عَلَى مِنْهَاجِ النُّبُوَّةِ فَتَكُونُ مَا شَاءَ اللَّهُ أَنْ تَكُونَ ثُمَّ يَرْفَعُهَا إِذَا شَاءَ اللَّهُ أَنْ يَرْفَعَهَا ثُمَّ تَكُونُ مُلْكًا عَاضًّا فَيَكُونُ مَا شَاءَ اللَّهُ أَنْ يَكُونَ ثُمَّ يَرْفَعُهَا إِذَا شَاءَ أَنْ يَرْفَعَهَا ثُمَّ تَكُونُ مُلْكًا جَبْرِيَّةً فَتَكُونُ مَا شَاءَ اللَّهُ أَنْ تَكُونَ ثُمَّ يَرْفَعُهَا إِذَا شَاءَ أَنْ يَرْفَعَهَا ثُمَّ تَكُونُ خِلَافَةً عَلَى مِنْهَاجِ النُّبُوَّة ثُمَّ سَكَتَ.
"Poslanstvo će među vama trajati onoliko koliko Allah želi da traje. Potom će biti hilafet, po uzoru na poslanstvo, onoliko dugo koliko to Allah odredi. Nakon toga će biti nasljedna vladavina (uz pristanak strana) i ona će trajati koliko to Allah bude želio. Nakon toga će nastupiti strašno ugnjetavanje koje će trajati prema Allahovoj želji. Potom će nastupiti hilafet, po uzoru na poslanstvo, i tada je Poslanik –sallallahu alejhi ve sellem- zašutio."[2]
Od Sada Ibn Ebi Vekkasa, radijjallahu anhu, se prenosi da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:
حَدَّثَنَا سَعِيدُ بْنُ مَنْصُورٍ وَأَبُو الرَّبِيعِ الْعَتَكِىُّ وَقُتَيْبَةُ بْنُ سَعِيدٍ قَالُوا حَدَّثَنَا حَمَّادٌ - وَهُوَ ابْنُ زَيْدٍ - عَنْ أَيُّوبَ عَنْ أَبِى قِلاَبَةَ عَنْ أَبِى أَسْمَاءَ عَنْ ثَوْبَانَ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم-«لاَ تَزَالُ طَائِفَةٌ مِنْ أُمَّتِى ظَاهِرِينَ عَلَى الْحَقِّ لاَ يَضُرُّهُمْ مَنْ خَذَلَهُمْ حَتَّى يَأْتِىَ أَمْرُ اللَّهِ وَهُمْ كَذَلِكَ».
"Neprestano će jedna skupina iz moga ummeta biti izražajna (potpomognuta) na istini, a neće im nauditi oni koji nisu na tome (oni koji im se suprotstave) sve dok se ne ostvari Allahovo obećanje a oni su na tome."[3]
Od Ubejja Ibn Kaba, radijjallahu anhu, se bilježi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ أُبَيِّ بْنِ كَعْبٍ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: بَشِّرْ هَذِهِ الْأُمَّةَ بِالسَّنَاءِ وَالنَّصْرِ وَالتَّمْكِينِ فَمَنْ عَمِلَ مِنْهُمْ عَمَلَ الْآخِرَةِ لِلدُّنْيَا لَمْ يَكُنْ لَهُ فِي الْآخِرَةِ نَصِيبٌ.
„Obraduj ovaj umet hvalom, ponosom, ugledom, ispravnom vjerom i vlašću na zemlji! Pa ko od ovog umeta djelima ahireta bude zarađivao za dunjaluk, neće na ahiretu imati nikakva udjela!“[4]
Da li znaš brate da ćemo se mi boriti i ubijati Jevreje, da Jevreje iza koji se sada krije i povlače parole mira i blagostanja. Borit ćemo se protiv njih i ne samo mi nego i sve drugo sa nama kao što su drveće i kamenje!
Od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, se prenosi hadis da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: لَا تَقُومُ السَّاعَةُ حَتَّى تُقَاتِلُوا الْيَهُودَ حَتَّى يَخْتَبِئَ الْيَهُودِيُّ وَرَاءَ الْحَجَرِ فَيَقُولُ الْحَجَرُ يَا مُسْلِمُ هَذَا يَهُودِيٌّ يَخْتَبِئُ وَرَائِي تَعَالَ فَاقْتُلْهُ.
"Neće nastupiti Sudnji dan dok muslimani ne povedu bitku protiv jevreja, kada će ih muslimani tako pobiti da će se jevreji sakrivati za drvo i kamen, ali će svako drvo i svaki kamen progovoriti: O muslimanu, o Božji robe, evo jevreja, sakrio se za mene, dođi pa ga ubij, osim drveta Garkad, jer je ono jevrejsko drvo.”[5]
Također, muslimani će da zauzmu Rim odnosno Vatikan te će i tu da zavlada Šerijat i Islam da se raširi. Da to su kršćani koji su ubijali muslimane i na njihovim tijelima crtali krstove, pa će muslimani da pobijede inšAllah a oni sami će da daju Džizju (porez) iz ruku i biće poniženi osim ako ne prime ISLAM.
Od Abdullaha Ibn Amra Ibn Asa, radijjallahu anhuma, se prenosi da je rekao: Jednoga dana dok sam bio kod Allahova Poslanika, sallallahu-alejhi ve sellem, i pisao, upitan je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
„Koji će grad od dva grada (Konstantin ili Rim) prvi biti oslobođen? Pa je rekao: Grad Herakla, dakle Konstantin (današnji Istambul).“[6]
Postoje i druge radosne vijesti od koji su:
Vjera ISLAM je vjera koja je u skladu sa prirodom čovjeka s jedne strane dok sa druge ISLAM garantuje napredak i prosperitet na dunjaluku i ahiretu. Nemoguće je da čovjek živi u miru i prosperitetu prihvativši neku drugu vjeru (nevjeru)...
Dokaz ovome jesu i povećanje broja prekršaja u „naprednim“ zemljama kao što su: Krađe, silovanja, ubistva i svi drugi vidovi nemorala koji su rašireni u zapadnim zemljama a što je posljedica nedostatka duhovne orijentacije odnosno ispravne vjere koja bi srca ljudi povezala s ahiretom. Na drugu stranu imamo radosne vijesti da u Islamskim zemljama imam svakoga dana povećanje broja onih koji su se uhvatili čvrsto za vjeru i njeno prakticiranje a što se odražava pozitivno i na susjedne nevjerničke zemlje.
Istina mi smo svjedoci da iz dana u dan vidimo i čitamo vijesti kako se muslimani ubijaju diljem zemaljske kugle, no ovo ne znači da će se ovako stanje i nastaviti u nedogled, baš naprotiv to vrijeme dolazi u kome će ISLAM i MUSLIMANI da otvore „oči“ a kada to dođe to je ustvari znak DOLASKA POBIJEDE...
I mi ne treba da govorimo kada će da dođe POBIJEDA, nego da govorimo POBIJEDA DOLAZI ma koliko sada bili u belajima i bolovima.
Rekao je Allah Uzvišeni:
ﭧ ﭨ ﭽ ﮫ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﭼ الروم: ٤٧
„A dužnost Nam je bila vjernike pomoći.“
Pa ukoliko okreneš listove historije zapazit ćeš da se nad muslimanima vršio pokolj, ubijanja, mučenja... sve dok MUSLIMANI nisu sami sebe OBRAČUNALI (sami sa sobom) a kao posljedica toga bilo je vraćanje svome Gospodaru i vjeri, Allah je otkloni nakon toga strah od njih i zamijenio ga sigurnošću, a poniženje ponosom.
Od primjera rečenoga jeste i ono što se desilo muslimanima 606 h.g. kada su Tatari zauzeli Bagdad, glavni grad Hilafeta muslimana toga vakta. Okupirali su Bagdad potom su ubili Halifu, njegove ljude oko njega kao i vojsku. Sam grad Bagdad su držali pod opsadom 40 dana ubijajući sve što im je došlo pod ruke: ljude, žene,djecu, starce i glavni posao Tatara je bio: ubijanje i samo ubijanje...
Da li znaš koliko su ubili muslimana za samo 40 dana opsade??? Ostavljam to imamu Ibn Kesiru, rahimehullahu, da on kaže:
„Navalili su Tatari na Bagdad pa kada su opkolili grad ubili su sve do koga su stigli od ljudi, žena, djece, staraca, a mnogi ljudi su se skrili u Bunare i druga skrivena mjesta. U tim prostorijama provodili su dane a da nisu smjeli izaći na svijetlo dana. Druge grupe ljudi vidjela je spas u utvrdama iza zatvoreni vrata . Pa su ta vrata otvarali Tatari bilo to sa njihovim uništenjem (lomljenjem) ili pak sa vatrom (zapalivši). Pa bi narod bježao ka površini (zbog vatre) a oni bi ih ubijali tako da su rijeke krvi tekle Bagdadom. I ubili su za samo 40 dana 1 800 000 muslimana, INNA LILLAHI VE ILEJNA RADŽIUN.
Čovjek biva pozvan i odveden sa svojom porodicom do groblja gdje bi bio zaklan kao što se ovca kolje. Kada je prošlo 40 dana izašli su Tatari iz Bagdada a sam grad ostao je porušen i razoren. Ubijeni su bili po ulicama Bagdada poput brežuljaka (brda), zatim je pala kiša te se raširi takav smrad da se zrak bio potpuno promijenio a kao rezultat toga bio je da se Bagdadom pojavi Kuga koja uze (ubi) mnogo stanovništvo Šama. Nakon toga izađoše oni koji su bili maskirani (skriveni) u Bunarima i Grobljima a izgledali su kao mrtvaci koji su proživljeni iz svojih kaburova, jedni druge nisu poznavali... otac nije poznavao sina a niti brat brata i nisu dugo proveli a i sami su bili zahvaćeni Kugom te su se i oni pridružili onima prethodnim. Sastanak im je bio ispod zemlje po naređenju Onoga koji poznaje sve pa i ono što je skriveno: „Allah je jedan, nema Boga osim Njega i On ima najljepša imena.“
Nakon ove nedaće koja je zadesila muslimane, Allah je otklonio ove nedaće od njih i stanovništvo se vrati vjeri te im se vrati snaga i ponos:
“Kakva god vas bijeda (nevolja, musibet) zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.“
Nevolje koje su zadesile muslimane toga vremena i one koje se dešavaju tokom ovih naši vremena ne znače da Allah mrzi (prezire) muslimane i ukazuje počast nevjernicima ne, nego je to od ruku ljudi.
Rekao je Uzvišeni:
ﭧ ﭨ ﭽ ﰇ ﰈ ﰉ ﰊ ﰋﰌ ﰓ ﭼ آل عمران: ١٦٥
“Reci: "To je od vas samih!"
Možda će neko da upita: Kakva to budućnost čeka muslimane, neprijatelji islama su udružili pod jednu zastavu te su sa svih strana navalili na muslimane općenito, a posebno su svoje spletke i oči uperili ka društvima koja su se vratila izvornoj vjeri (sredinama, zemljama)? Kako kada su nevjernici toliko ispred muslimana u tehnici i napretku ovodunjalučkom? No, onaj koji postavlja ova pitanja zaboravlja da Onaj koji pomaže muslimanima je ALLAH, dželleša'nuhu, ne njihovo mnoštvo niti njihova snaga:
ﭧ ﭨ ﭽ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗ ﭘ ﭙ ﭚ ﭛ ﭜ ﭼ التوبة: ١٤
“Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.” te sami muslimani bivaju sebebom sprovođenja Allahove odredbe i sunneta:
ﭧ ﭨ ﭽ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕﭖ ﭗ ﭘ ﭙ ﭚ ﭛ ﭜ ﭝ ﭩ ﭼ الأنفال: ١٧
“Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nago je Allah bacio.”
Također, zaboravlja ovaj pitalac da Allah hvali sve što je na Nebesima i Zemlji pa čak i njihova snaga i oružje, zaboravlja da Allah kada nešto želi on za tu stvar samo kaže: „Budi, i ono biva.“ kao i riječi:
ﭧ ﭨ ﭽ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗ ﭼ القمر: ٥٠
„I naređenje Naše je samo jedna riječ, - sve bude u tren oka.“
Zaboravlja ovaj pitalac da neprijatelji ove vjere su stigli na stepen na kome jesu gledajući snagu i čvrstinu koja je na zavidnom nivou, no ono što je bitno jeste da muslimani mogu da ukoliko se vrate izvorima i naredbama koje su bile UČI, da dostignu daleko više i naprednije za kraće vrijeme. Ne smijemo zaboraviti da su muslimani bili nosioci civilizacije, kada? Kada su učili vjeru i bili vjernici.
Ne smije da zaboravi ovaj pitalac da su muslimani ti koji su pokorili najveće civilizacije čovječanstava (Rimsku i Perzijsku) kao i općenito kršćane i jevreje, a Allah daje garant za to da će se opet desiti:
ﭧ ﭨ ﭽ ﰓ ﰔ ﰕ ﰖ ﰗﰘ ﰙ ﰚ ﰛ ﰜ ﰝ ﭼ المجادلة: ٢١
„Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!" - Allah je, zaista, moćan i silan.„
Istinu je rekao Allah Uzvišeni, kada kaže:
ﭧ ﭨ ﭽ ﮂ ﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋ ﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﮕ ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠ ﭼ هود: ١٢١ - ١٢٣
“I reci onima koji neće da vjeruju: "Radite što god možete, a i mi ćemo raditi; i čekajte, i mi ćemo čekati!" Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono što radite.”
Da bi se ovo desilo i prakitično u praksi primjenilo neophodno je da ispunimo određene uslove, uradimo promjene:
1. Da popravimo naš odnos spram Allaha Uzvišenog. A najvažnije od toga da popravimo i u red dovedemo naš Tewhid (vjerovanje) a što ima za posljedicu da se klonimo svi stvari koje vode ka Širku kao što su: upućivanje dove nekome mimo Allaha, ili traženje pomoći i oslonca u nečemu mimo Allaha, ili veličanja kaburova i gradnje turbeta nad njima i sve drugo što vodi i otvara vrata širka!
2. Da obnovimo našu vezu s Allahom, a pod ovim se na prvom mjestu misli vođenje briga o našim namazima u džematu, te potpomaganje u dobrovoljnom namazu kao i u povećanom druženju sa Kur'anom i razmišljanje o Kur'anskim poukama i porukama.
3. Da sami sebe obračunamo prije nego nam bude obračunato. Kako da nam Allah pomogne a mi griješimo: očima svojim, rukama i svim drugim dijelovima tijela. Da li smo odgojili svoju dijecu islamskim odgojem, jesmo li ih poučili namazu, jesmo li ih poučili Kur'anum, jesmo li pokrili naše žene, sestre, majke...???
Rekao je Allah, Milostivi, Samilosni:
ﭧ ﭨ ﭽ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﰆ ﰇ ﭼ الشورى: ٣٠
“Kakva god vas bijeda (nevolja, musibet) zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.“
4. Da svako od nas uloži svoj dio truda bilo to u vidu imetka, ili tjelesni vid potpore i sve drugo kako bi se proširila ova dawa i ovo dobro. Pa samo pola kada bi uložili za ovu vjeru šta neprijatelji ulažu za svoju ne vjeru imali bi velike rezultate i spoznali bi ono što su drugi davno vidjeli:
ﭧ ﭨ ﭽ ﯵ ﯶ ﯷﯸ ﯹ ﯺ ﯻ ﯼ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﭼ يس: ٢٦ - ٢٧
“I reći će se: "Uđite u Džennet" - a oni će reći: "Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio"
5. Da sve što se oduži trenutak pobijede to ne znači i ne smije da bude razlogom gubljenja nade i pojave pesimizma kod muslimana da će to vrijeme doći: Od Habbab Ibn Ereta, radijjallahu anhu, se prenosi da je došao Allahov Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on bio u hladu Kabe te mu rekao: O Allahov Poslaniče, zar nećeš doviti za nas, nakon što smo osjetili žestinu mušrički napadanja i mučenja? Pa je ustao, a lice mu je bilo crveno od ljutnje pa je rekao:
حَدَّثَنَا الْحُمَيْدِيُّ حَدَّثَنَا سُفْيَانُ حَدَّثَنَا بَيَانٌ وَإِسْمَاعِيلُ قَالَا سَمِعْنَا قَيْسًا يَقُولُ سَمِعْتُ خَبَّابًا يَقُولُ أَتَيْتُ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَهُوَ مُتَوَسِّدٌ بُرْدَةً وَهُوَ فِي ظِلِّ الْكَعْبَةِ وَقَدْ لَقِينَا مِنْ الْمُشْرِكِينَ شِدَّةً فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَلَا تَدْعُو اللَّهَ فَقَعَدَ وَهُوَ مُحْمَرٌّ وَجْهُهُ فَقَالَ: لَقَدْ كَانَ مَنْ قَبْلَكُمْ لَيُمْشَطُ بِمِشَاطِ الْحَدِيدِ مَا دُونَ عِظَامِهِ مِنْ لَحْمٍ أَوْ عَصَبٍ مَا يَصْرِفُهُ ذَلِكَ عَنْ دِينِهِ وَيُوضَعُ الْمِنْشَارُ عَلَى مَفْرِقِ رَأْسِهِ فَيُشَقُّ بِاثْنَيْنِ مَا يَصْرِفُهُ ذَلِكَ عَنْ دِينِهِ وَلَيُتِمَّنَّ اللَّهُ هَذَا الْأَمْرَ حَتَّى يَسِيرَ الرَّاكِبُ مِنْ صَنْعَاءَ إِلَى حَضْرَمَوْتَ مَا يَخَافُ إِلَّا اللَّهَ.
''Ljudima prije vas je kopana rupa u zemlji a potom bi bili stavljani u nju i pilom bi im glave rezali a gvozedenim češljevima meso kidali, pa ih to nije odvraćalo od ove vjere. I zaista će Allah pomoći ovu vjeru tako da će čovjek moći putovati od Sinaia do Hadrmevta a da se neće bojati nikoga osim Allaha.''[7]
6. Da među ljude spustimo i objasnimo ovu vjeru, te da im ulijemo povjerenje i smiraj da će ova vjera pobijediti.
7. Da ne slušamo informacije i obavijesti nevjernika i oni među našim redovima koji kukaju i gube nadu u Allahovu pomoć i pobjedu:
ﭧ ﭨ ﭽ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠ ﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪ ﭼ الأحزاب: ١٢
“Kad su licemjeri i oni bolesni srca govorili: "Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!" i ovo su riječi MUNAFIKA, dok na drugoj strani riječi MU'MINA bivaju:
ﭧ ﭨ ﭽ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﰆ ﰇ ﰈ ﰉ ﰊ ﰋ ﰌ ﰍﰎ ﰏ ﰐ ﰑ ﰒ ﰓ ﰔ ﭼ الأحزاب: ٢٢
„A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: "Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!" - i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.“
I kao zadnju poruku koja je srž svega rečenoga, želim da s tobom brate podijelim riječi Sveznajućeg:
ﭧ ﭨ ﭽ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕ ﯖﯗ ﭼ الرعد: ١١
„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni (popravi svoj odnos spram Allaha).“
Neka je svaka hvala Allahu, subhanehu ve te'ala, s čijom blagodati završavaju se sva dobra djela! Neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, supruge, potomke, sve ashabe i sve koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana. Molim Te, Uzvišeni Allahu, da ovaj trud učiniš iskrenim radi Tvoga Plemenitog lica i da njime okoristiš Svoje robove. Slavljen neka si Ti, Gospodaru moj, i hvaljen. Nema istinskog boga osim Tebe.
Od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem.
[1] Prenosi Ahmed 4/103 i Hakim, koji kaze da je Sahih i da odgovara uvjetima Buharije i Muslima i u tome se sa njim slaze ez-Zehebi 4/430
[2] Musned Ahmed Ibn Hanbel 30/355
[3] Buharija i Muslim 6/52
[4] Musned imama Ahmeda 35/147
[5] Musned imama Ahmeda 16/499
[6] Bilježi Ahmed i Hakim, a ispravnim ga ocijenio šejh Albani
[7] Sahih Buhari 9/435
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
subota, 27. studenoga 2010.
0 komentari