Ko je spašena skupina?
Poslanik (sallallâhu ´alejhi we sellem) je ukazao da se pobjeda i spas nalaze samo u jednoj skupini. Islâm je jedna jedina vjera. Ona se ne sastoji od više vjerovanja i metodika. Ako pogledamo današnje struje i islamske skupine, vidjet ćemo da se njihova metodika slaže sa nekim zabludjelim sektama. Da li je Poslanik (sallallâhu ´alejhi we sellem) pozivao ka državi ili ka vjerovanju? Svakako da je pozivao ka vjerovanju. A kada je ova vjera porasla, država se sama utemeljila bez nasilja. On je trpio poteškoće kako ne bi pao u veće nedaće. Na taj način Allâh mu je dao ljude koji su mu obećali vjerovanje i poslušnost i osnovao mu državu u Medini. Zatim je potpisao ugovor o miru s mnogobošcima Mekke i pokraj tog mnogoboštva i nevjerstva u kojem su se oni nalazili. Ovo je uradio jer su tadašnji muslimani bili trenutno slabi.
Ovo se potpuno suprostavlja metodici grupe Ihwân-ul-Muslimûn. Oni, da Allâh uputi i njih i nas, su prihvatili onu metodiku koje su se držali haridžije (Khawâridj) koji su se digli protiv `Usmana i Âlia. Oni su rekli Âliu:
“Niko osim Allâha nema pravo da sudi. Ti si dopustio ljudima da sude i napustio si Allâhov sud.”
Ovo je svakako laž na Âlia (radijallâhu ´anhu). Zatim su ga protekfirili zbog slabih sumnji i napustili su jasne tekstove koji dokazuju njegovu vrijednost i naređuju da se slijedi njegova praksa, neka je Allâh zadovoljan s njim. Neke vođe grupe Ihvan-ul-Muslimun odgovaraju ovom opisu.
Sejjid Kutb je protekfirio Ummet i njegove vladare jer je propagirao Tevhîd-ul-Hâkimijjeh i da je onaj ko vlada po ljudskim zakonima nevjernik. On je ovo rekao iako je Ibn ´Abdil-Berr rekao u ”et-Temhîd”:
“Jedna skupina među Ehl-ul-bid'ah od haridžija i mu'tezila su zalutali po ovom pitanju. Oni traže dokaz u ajetima Kur'ana koji se ne razumjevaju shodno vanjskom izvještaju. Kao što su Njegove (te´âlâ) riječi:
“Oni koji ne sude prema onome što je Allâh objavio, oni su nevjernici.””
Slično su rekli i El-Džessâs [1] i Ebû Hajjân [2].
Šejh Muhammed Rešid Rida je rekao:
“Niko od poznatih Imâmâ fikha nije protumačio ajet shodno njegovom vanjskom izvještaju. Činjenica je da to niko nije uradio.”
Ihwân-ul-Muslimûn su znači učinili tekfir shodno ovoj sumnji na isti način kao što su to uradile haridžije proglašavajući nevjernikom Âlia (radijallâhu ´anhu).
Također oni smatraju dozvoljenim da se diže pobuna na vladare jer su uzeli novac i položaj. Upravo ovo je razlog zbog čega su se haridžije digli protiv `Usmana (radijallâhu ´anhu). Oni su ga ubili i tvrdili da je uzimao novac i da je dao svojim rođacima različite položaje. Ihwân-ul-Muslimûn su zapravo uzeli mišljenje haridžija za vrijeme Âlia i haridžija za vrijeme `Usmana. Dakle, oni su proizveli ovaj način razmišljanja. Ovaj način razmišljanja naravno nije selefijski način razmišljanja. Selef je svoje mišljenje uzimao od Poslanika (sallallâhu ´alejhi we sellem) u slušanju i pokoravanju vladaru u teškim kao i u skromnim vremenima.
Imâm Ehl-us-Sunneta, Ahmed bin Hanbel (rahimehullâh), je zabranio pobune na vladare iako su govorili da je Kur'an stvoren, i po Selefu ovo je bila čista vjera!
Ovo je, znači, ispravna metodika koju Ihwân-ul-Muslimûn ne slijede.
[1] Imâm Ebû Bekr er-Râzî el-Hanefî, također zvani ”El-Džessâs” (370) je rekao:
“Haridžije su razumjeli ovaj ajet na taj način da onaj ko ne sudi po onom što je Allâh objavio, bez poricanja, je nevjernik. Zbog toga su tekfirili svakog ko griješi bio to veliki ili mali grijeh. Ovo je prouzrokovalo da sami padnu u nevjerstvo i zabludu jer su učinili tekfir na vjerovjesnike koji su padali u male grijehe.” (Ahkâm-ul-Qur’ân (2/549))
[2] Imâm Ebû Hajjân el-Endelusî (745) je rekao:
“Haridžije upotrebljavaju ovaj ajet da dokažu da je nevjernik svako ko je nepokoran Allâhu. Oni kažu da ovaj ajet dokazuje da onaj ko ne sudi po onome što je Allâh objavio, nevjernik i da svako onaj ko griješi nije sudio po onome što je Allâh objavio, i zbog toga je nevjernik!” (al-Bahr al-Muhît (3/678))
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
četvrtak, 23. prosinca 2010.
0 komentari