AHLAK DAIJE
Predstavlja pridržavanje vrednota koje je donio Islam, kao i izbjegavanje svih ružnih stvari koje je zabranio Mudri Zakonodavac. Ovim da'ija postaje uzor ljudima i živi primjer onoga koji provodi ono u šta poziva, i na ovaj način utiče na ljude, i utiče na izmjenu stanja društva, međutim, ako nema lijep moral i ne okiti se lijepim svojstvima – rezultati su suprotni, jer ljudima prikazuje ružnu sliku.
Najvažnija svojstva kojima se da'ija treba okititi su:
Sidk (iskrenost): ''Nema malog grijeha sa ustrajavanjem u njemu, niti velikog sa istigfarom.''
Iskrenost je plod ihlasa prema Allahu i vodi ka čestitosti, kao što to kaže Poslanik – izvor povjerenja i utjecaja na druge, zbog ovoga njeno formiranje kod da'ije je jedan od najvažnijih vadžiba, a i suprotno, jedna od najvećih sramota za da'iju je da mu se pripiše ne iskrenost; ako bude ovako okarakteriziran, ljudi će odbijati od njega poziv na dobro ili odvraćanje od zla.
Od dokaza koji o ovome govore je primjer sa Sufjanom koji je odgovarao sve iskreno na postavljana pitanja o Poslaniku, i ako je Sufjan tad bio kafir, bojao se da slaže, da ga ljudi ne bi proglasili lašcem.
Neophodno je da se tragovi iskrenosti vide na licu, riječima, pokretima, izgledu jednog da'ije u potpunosti. Ovo se postiže mnogobrojnim 'ibadetima i približavanjem Allahu kroz pokornost, a pogotovu noćni namaz.
Allahov Poslanik znao se obraćati ljudima koji ga prvi put vide, pa bi oni rekli: ''Ovo nije lice lažova, niti glas lažova.''Kad je Poslanik došao u Medinu i kad mu je došao Abdullah ibn Selam koji je bio židovski rabin – da vidi je li tačna njegova da'wa, pa kaže: ''Kad sam mu pogledao u lice znao sam da to nije lice lažova i prve riječi koje je izgovorio bile su: ''O ljudi, širite selam, hranite gladne i klanjajte noću dok ljudi spavaju, ući ćete u Džennet smireni.'' (Bilježe Ahmed, Tirmizi i drugi)
Bez sumnje, tragovi iskrenosti na licu, odjeći, pokretima da'ije utiču na one koje da'ija poziva; to povećava mogućnost prihvatanja onog što govori, također, nema sumnje da uspjeh da'ije na prvom mjestu iziskuje ihlas i iskrenost u svim riječima, djelima i pokretima kao i ozbiljnost i entuzijazam u prenošenju, te da njegove riječi moraju izlaziti iz srca; davno je kazano da riječ koja izađe iz srca ide u srce, a ako izađe sa jezika, ne ide dalje od ušiju.
Naravno iskrenost, entuzijazam i slično kontradiktorni su glumi i pretvaranju, jer ljudi kad-tad otkriju istinu, pa se nakon toga okrenu od da'ije koji glumi.
Daije trebaju izbjegavati korištenje ''tevrije'' (riječi koje se mogu shvatiti na više načina) – da kasnije ne bi zapali u neke male laži ili bijele laži; izgubi se povjerenje i ljudi poslije neće da slušaju. U Šeri'atu ne postoji crna i bijela laž, jer ako je neistina, ono je laž, pa bilo to u šali ili zbilji.
Emanet – je grana iskrenosti i njen plod. Kaže Allah:
''O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje (emanet) ne poigravajte.'' (El-Enfal, 27 ajet).
Allahov Poslanik pitanje emaneta stavlja na visoko mjesto i kaže: "Nema imana onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko se ne drži dogovora.'' (Bilježe ga Ahmed, Taberani i Bezzar)
U emanet spada ostavljanje laži i prevare ili ostavljanje viška, odnosno manjka govora u kontaktu s ljudima, zatim daija mora biti postojan i precizan u govoru i prenošenju vijesti, kao što kaže Allah:
''O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.''(El-Hudžurat, 6. ajet)
Kaže Poslanik u hadisu: ''Dosta je čovjeku laži da prenese sve što čuje.''
Od emaneta je i emanet u dostavljanju i prenošenju i obaveza je na da'iji da vjerno dostavi ono što Allah objavljuje i haram mu je da nešto od toga sakrije, a još veći haram i veći grijeh od toga je da mijenja značenje Allahovog govora, kako bi udovoljio strastima ljudi.
Allah objavio je u Kur'anu:
''Oni koji budu tajili dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju; oprostit ću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.'' (El-Beqare, 159/160. ajet)
Kaže Resul: ''Onaj ko bude upitan za znanje pa ga prikrije, bit će zauzdan lancima od vatre na Sudnjem danu.'' (Bilježe četvorica, osim Ebu Davuda)
Od Abdullaha ibn Abbasa se prenosi da je Poslanik rekao: "Savjetujte se u znanju, jer je izdaja jednog od vas u znanju veća od izdaje u imetku, a Allah će vas pitati.'' (Bilježi Taberani)
Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi da je Poslanik rekao: ''Neka niko od vas ne omalovažava samog sebe!''–pa rekoše: "A kako će neko od nas omalovažavati samog sebe?"–pa reče Poslanik:
"Tako što će biti u situaciji kad mu je obaveza da nešto kaže, a on to ne kaže" – pa će mu reći Allah na Sudnjem danu: "Šta te je spriječilo pa tada i tada nisi rekao to i to?" –a on će odgovoriti:
"Bojao sam se ljudi." –a Allah će mu reći:"Ja sam bio preči da Me se bojiš."
Adl (pravednost) – sadrži više stvari i znači ispravnost i pravednost u svemu, i davanje svakome njegovog prava, bez izdvajanja bilo koga, bez protekcije, i bez kršenja Allahovih granica (bez nepravde). Domeni pravednosti su mnogobrojni, a mi ćemo spomenuti sljedeće:
- Pravednost prema samome sebi i ravnomjernost u pogledu tijela i duše, a najveća nepravda prema svojoj duši jeste širk Allahu, a zatim padanjem u ostale grijehe.
- Pravednost prema neprijatelju i prijatelju; pravednost prema prijatelju je laka i jednostavna stvar, međutim, pravednost prema neprijatelju je često teška stvar, zato nas Allah potiče na pravednost:
''O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!'' (El-Maide, 8. ajet(
- Pravednost prema onome ko ima suprotno mišljenje našem, i ovaj više zaslužuje da se prema njemu bude pravedno.
- Pravednost u odnosu na šeri'atske tekstove, a to znači; poredati dokaze na osnovu njihove važnosti i ne pravljenje razlike među njima – jedne uzmemo – druge ostavimo, shodno našoj strasti ili mezhebu kojeg slijedimo – nego moraju se objediniti i sakupiti svi dokazi po određenom pitanju kako bi došli do istine ili do ispravnog rješenja.
- Pravednost prema djeci i prema ženama (ko ima više žena).
Plemenitost - Obaveza daije je da se okiti ovom lijepom osobinom da bi se povodio za Poslanikom koji je bio najplemenitiji čovjek, kako bi ljudi u njemu vidjeli uzor, kako bi se povodili za njim i okretali prema Ahiretu, i kako bi pridobio ljudska srca za Islam, opće poznato je da ljudi vole onog ko se plemenito odnosi prema njima.
Od Enesa se prenosi da je rekao: ''Od Allahovog Poslanika nije traženo ništa, a da to nije dao; došao je jedan čovjek i Poslanik mu je dao ovaca između dva brda, pa se ovaj vratio svome narodu i rekao: "Narode prihvatite Islam, jer Muhammed daje i onome ko se ne boji siromaštva." – a zatim je rekao Enes: "Iako je bilo ljudi koji su primali Islam samo radi dunjaluka, pa ne bi prošlo osim vrlo malo, a Islam mu postao draži od dunjaluka i svega što je na njemu." (Bilježi Muslim)
Safvan ibn Umejje je kad je oslobođena Mekka i kad je dobio ogroman broj ovaca kazao: ''Svjedočim da ovo ne bi mogao učiniti, osim neko ko je poslan od Allaha.''
Plemenitošću i davanjem prednosti drugom nad samim sobom, da'ije osvajaju ljudska srca uz Allahovu dozvolu, a također, time zavrjeđuju velike stepene u Džennetu.
Mnogobrojni su ajeti i hadisi koji govore o pomaganju slabih, potlačenih i ubogih, i o vrijednosti trošenja na Allahovom putu. Dai'ja ne može biti plemenit ako nije okrenut Allahu i Ahiretu, i ako nije asketa spram dunjaluka i njegovih bezvrijednih vrednota.
Asketizam (Ez-Zuhd) - Asketizam ne znači ostavljanje dunjaluka u potpunosti i izbjegavanje lijepih stvari koje je Allah dao Svojim robovima, i oblačenje ružne, prljave i poderane odjeće, niti bježanje od ljudi i njihovo ne- pozivanje bježanjem u planine, samostane i slično, kao što je to poznato kod sufija – ovo je jedno od pogrešnih shvatanja zuhda.
Ispravan islamski asketizam, sukladan Sunnetu Poslanika je davanje prednosti Ahiretu nad dunjalukom, te da se vjerničko srce ne upošljava dunjalučkim bezvrijednim ljepotama, pa da ga onda to prekine u 'ibadetu, aktivnosti i slično.
Ispravan asketizam je da nam dunjaluk bude u rukama, ali da se naša srca ne ispunjavaju njime, kao što je bio slučaj sa ashabima i selefom; bili su bogati i taj imetak su trošili na Allahovom putu – naš karakter treba da bude ovakav. Od Poslanika se pojašnjavalijepi utjecaj asketizma na Allaha i na ljude, pa kaže: "Budi asketa prema dunjaluku, voljet će te Allah, i budi asketa prema onom što je kod ljudi, voljet će te ljudi!'' (Bilježi Ibn Madže)
Sabur – strpljenje - Zato što bez strpljenja ne može da upotpuni svoj cilj. Najviše što treba dai'iji jeste sabur i njemu je potrebnije nego ostalim ljudima, to je zato što se bori sa svojim strastima i treba strpljenje, tako da bi potvrdio svoju pokornost prema Allahu, te da ga ne poljulja na nedaćama i iskušenjima.
Onaj koji se ne odlikuje sa strpljenjem neće doći do svog cilja kojeg je sebi zacrtao, ostavit će da'wu, pa će napustiti veliko dobro.
To vidimo kao dokaz u Kur'anu, gdje Allah Poslaniku preporučuje strpljenje:
''I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način.'' (El-Muzzemmil, 10. ajet)
Zatim:
''Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna prije dođe! A onoga Dana kada dožive ono čime se prijeti, učinit će im se da su ostali samo jedan čas dana. I dosta! A zar će ko drugi biti uništen do narod raskalašni!'' (El-Ahkaf, 35. ajet)
Zatim savjeti Lukmana njegovom sinu:
''O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.''(Lukman, 17. ajet) Ako su poslanici imali potrebu za strpljivošću u da'wi kako je tek onda s nama i koliko nama treba strpljivosti na ovome putu?
Er-Rifk – blagost - U osnovi ovoga su riječi Allaha kada je naredio Musau i Harunu da pozivaju faraona, pa je rekao Allah:
''Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka Sam vam Ja uvijek na pameti, idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!'' (Ta ha, 42.-44).
Rekao je Poslanik: ''Da blagost ne bude ni u čemu, osim da ga uljepša i ako se oduzme onda to postaje slabije.''
I rekao je Poslanik kada je slao pojedine ashabe u Jemen: ''Olakšavajte, a ne otežavajte, obradujte ih, a nemojte ih razgoniti.'' (Muttefekun alejhi(
Dužnost nam je da se prema ljudima ophodimo blagošću i sa olakšicama, zbog toga što čovjek prihvata neku naredbu ili zabranu ako se s njim postupa mudro, blago ili lijepo, ali ako to bude da mu otežamo; da mu priđemo kruto, grubo, normalno je da ta osoba neće prihvatiti naše pozivanje i što će možda još više zastraniti, nego što je bio, pa će iz inada još više činiti taj grijeh nego prije. Obratio se Allah Poslaniku rekavši:
''Samo Allahovom milošćuti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.'' )Ali 'Imran, 159. ajet(
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
utorak, 11. siječnja 2011.
0 komentari