Sakupljanje ljudi kako bi učili Kur'an za nekoga ili za dušu umrle osobe nije propisano i nema dokaza u šerijatu za takvo nešto, taj čin biva novotarija a svaka novotarija je zabluda kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
S druge strane ukoliko ljudi koji uče Kur'an to rade za naknadu (novac) kao što je to slučaj s našom stvarnošću onda to biva teže od gore spomenutog slučaja, osoba koja tako čini nema nagradu niti onaj ko to pozove da mu se uči. Cilj ovakvog učenja ne biva obožavanje niti približavanje Allahu Uzvišenom, nego to biva radi ovodunjalučke koristi.
Poznato je da ukoliko nešto od ibadeta bude uređeno radi materijalne koristi, od tih ibadeta onda nema niko koristi nego čovjek biva grešan a taj čin kvari djela (jer je neispravan nijjet). Da bi neko djelo bilo ispravno mora da zadovolji dvije stvari:
- Ihlas (iskrenost) u djelu
- Mutabea (slijeđenje Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, u načinu i kakvoći obavljanja toga dijela)
Ispunivši ova dva uslova čovjek treba da se nada nagradi od Gospodara jer nije upao u sporne i nove stvari. Ono što koristi od djela a samim time i od učenja Kur'an-a, djelo kojim je ciljano Allahovo zadovoljstvo i približavanje učača Kur'ana ili onoga koji ga je pozvao da mu uči. Obaveza svakoga muslimana je da se kloni sumnjivi i novi stvari, te ukoliko želi da pribavi neku korist sebi ili nekome drugom od svojih bližnjih (živi ili umrli) to će uraditi na način kako su to radili ispravni prethodnici: da udijeli sadaku, da dovi za njih, da obavi Hadždž ili Umru… to su stvari koje koriste njima a koje su na osnovu dokaza preneseni do nas. Sve ono od ibadeta za šta nema dokaza u Allahovoj vjeri je NOVOTARIJA.
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
srijeda, 5. siječnja 2011.
0 komentari