TAHAVISKA POSLANICA O AKIDI 5-DIO
(22) Allah je Svojim robovima naredio da Mu budu pokorni I zabranio im da Mu budu neposlušni.
(23) Sve se odvija po Njegovom određenju i Njegovoj volji. Njegova volja je izvršna. Njegovi robovi imaju onoliko svoje volje koliko im On dopušta. Ono što On hoće da im se desi to biva, a što On neće to im i ne bude.
Objašnjenje:
Allah je naredio Svojim stvorenjima da Mu budu pokorni i obećao im za tu pokornost veliku nagradu, a zabranio da Mu budu neposlušni i zaprijetio im kaznom za neposlušnost.
Tako Uzvišeni kaže: Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu - On će uvesti u džennetske bašče, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio - On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja. (En-Nisa', 13.-14.)
Tahawijino objašnjenje, Allah mu se smilovao, o Allahovoj naredbi I zabrani poslije tumačenja o Allahovom stvaranju, ukazuje na to da Stvoritelju pripada naredba i zabrana, kao što i Sam Uzvišeni kaže: On stvara i odlučuje. (El-A'raf, 54.)
I sve se odvija po Njegovoj odredbi i Njegovoj volji. Ni jedna stvar ne biva bez volje Uzvišenog Allaha. Ništa se u ovom kosmosu ne može dogoditi bez Njegove volje. Volja Uzvišenog Allaha je konačna i izvršna.
Ona nikada ne izostaje. To je univerzalna Allahova volja određenja. Pomoću nje se ostvaruje sve što Uzvišeni Allah želi da se dogodi u ovom kosmosu, bilo dobro ili zlo.
Uzvišeni kaže: Onoga koga hoće – Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.) Također, Uzvišeni kaže: A da je Allah htio oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi. (El-Bekare, 253.)
Slobodna volja ljudi ne izlazi iz okvira Allahove volje i onoga što On hoće da im bude, kako Uzvišeni kaže: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (Et-Tekwir, 29.)
Ova univerzalna volja je drugačija od šerijatske (volje) koja može nekad da se ne ostvari. Nekada Allah voli neku stvar, a neće da se ona dogodi, a nekada Allah mrzi neku stvar, ali hoće da se dogodi zbog neke mudrosti (pouke) koju samo On zna. Ono što Allah hoće Svojim robovima to bude, a ono što neće da im se dogodi to se ne može njima ni dogoditi, makar to oni svi željeli. Ovo je suprotno kaderijskom učenju po kome je grijeh kojeg čovjek učini rezultat njegove volje, neovisno od Allahove volje i da Uzvišeni Allah želi bez Allahove volje. Na ovaj način oni su učinili čovjeka onim koji želi I čini stvari bez Allahove volje.
(24) Uzvišeni Allah upućuje na pravi put one koje On hoće. Svojom milošću ih čuva i zaštićuje. Svojom pravednošću pusti u zabludu, ponizi I iskuša koga hoće.
(25) Svi ljudi se nalaze, po Njegovoj volji, između Njegove milosti I Njegove pravednosti.
Objašnjenje:
Uzvišeni Allah je Onaj koji upućuje u vjeru one Svoje robove koje On hoće, i čuva ih od zablude i udaljuje ih od zablude i griješenja i spašava ih od toga, i njegovih štetnih posljedica na ovom i budućem svijetu. Pa koga Allah takvim učini, to je Allahova milost i dobročinstvo na čemu treba biti zahvalan. Isto tako, Uzvišeni Allah pusti da neki Njegovi robovi zalutaju.
On im uskrati Svoju pomoć i prepusti ih same sebi. Ostavi ih pristupačne šejtanu i ne uzima ih u zaštitu. Na taj način ih iskušava, a oni padaju u zabludu i griješenje. To je pravda Uzvišenog Allaha. On posjeduje dalekosežnu mudrost i apsolutnu pravičnost. Dokaz da je Uzvišeni Allah Onaj koji izvodi na pravi put onoga koga hoće, a ostavlja u zabludi onoga koga hoće su Njegove riječi: Onoga koga hoće - Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.)
I riječi Uzvišenog: On u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome On hoće. (En-Nahl, 93.)
Također Uzvišeni kaže: Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, - Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće. (El-Kasas, 56.)
Sve je to, dakle, od Uzvišenog Allaha. Ovo je od temelja akide ehlis- sunneta nasuprot mu'tezilama koji kažu da su ljudska djela njima stvorena. Onoga ko slijedi pravi put Allah je uputio Svojom dobrotom i
Svojom blagodati, a onoga ko slijedi zabludu Allah je ostavio u zabludi Svojom pravičnošću.
Svi ljudi se kreću Allahovom voljom između ove dvije stvari, između Allahove dobrote i Allahove pravičnosti. Čovjek može biti vjernik, upućen ili nevjernik, u zabludi. Vjernik je upućen da ide pravim putem zahvaljujući dobroti Uzvišenoga Allaha, Njegovom znanju, neograničenoj mudrosti, plemenitosti i blagodarnosti. Onaj koji živi u zabludi okrenut je nevjerstvu i griješenju i to po pravičnosti i znanju Uzvišenog Allaha I Njegove neograničene mudrosti. Niko ne može biti izvan Allahove volje: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova neće! (Et-Tekwir, 29.)
Dešava se da čovjek, ponekad, sam krene pravim putem, uz Allahovu pomoć, a potom ga Uzvišeni Allah kazni zbog nekog grijeha ili nemara, pa ga ostavi u zabludi. Poslije toga mu stigne Allahova uputa. Katkada čovjek zaluta u totalnu zabludu, da nas Allah zaštiti od toga. Sve se odvija voljom Uzvišenog Allaha.
Zaključak:
Allah je naredio stvorenjima da Mu budu pokorni. Zabranio je da mu budu neposlušni. Sve što se događa biva Njegovom odredbom i voljom.
Čovjekova volja je pod kontrolom Allahove volje. On upućuje na pravi put onoga koga hoće, a ostavlja u zabludi onoga koga On hoće. Niko ne može učiniti ništa od onoga što Allah neće.
Pitanja:
1. Šta je Uzvišeni Allah naredio, a šta je zabranio?
2. Da li Allahova volja obuhvaća dobro i zlo?
3. Objasni na šta se misli: "da Uzvišeni Allah ostavlja u zabludi koga hoće svojom pravednošću."
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
petak, 7. siječnja 2011.
0 komentari