TAHAVISKA POSLANICA O AKIDI 9-10 DIO
(34) Onaj ko opisuje Allaha U nekim ljudskim svojstvom, postaje nevjernik. Ko ovo shvati kako treba razuman je i udaljio se od riječi onih koji ne vjeruju. I on zna da Uzvišeni Allah sa Svojim svojstvima nije kao čovjek.
Objašnjenje:
Ako čovjek na bilo koji način opiše Uzvišenog Allaha nekim ljudskim svojstvom i uporedi Allaha sa Njegovim stvorenjima u smislu Njegovih imena, svojstava ili pak njihove kakvoće, postaje nevjernik u Uzvišenog Allaha, koji kaže: I ništa nije kao On. On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.)
Ako čovjek ovo sazna, razumije i shvati, pa i pored toga poredi Uzvišenog Allaha sa ljudima, smatra se nevjernikom. Taj će morati jedanput naučiti i ograditi se od riječi onih nevjernika kojima je Uzvišeni Allah odredio Džehennem za vječno boravište. On će shvatiti da Uzvišeni Allah sa Svojim svojstvima, njihovom kakvoćom i stvarnim njihovim značenjima, ne može nikada biti kao čovjek.
Zaključak:
Svojstva Uzvišenog Allaha nisu kao svojstva ljudi. Ako u bilo kojem smislu neko opiše Uzvišenog Allaha svojstvima ljudi, taj postaje nevjernik.
Pitanja:
1. Kako dokazati da Allahova svojstva nisu kao svojstva ljudi?
2. Kakav je šerijatski propis za onoga ko je izjednačio Allahova svojstva sa svojstvima ljudi.
(35) Istina je da će stanovnici Dženneta vidjeti Uzvišenog Allaha. O
ovome se ne znaju pojedinosti i način.
Vidjet će Ga onako kako kaže Uzvišeni Allah: Toga dana će neka lica radosna biti, u Gospodara svoga će gledati. (El-Kijame, 22.-23.)
To viđenje će biti onako kako to Allah hoće i zna. Sve što je o tome dostavljeno od Resulullaha r u vjerodostojnim (sahih) hadisima, je onako kao što je on rekao i ima značenje onako kako je On htio. Mi se ne upuštamo u tumačenje toga na svoj način. Mi ne zamišljamo to viđenje svojom maštom. Niko se neće spasiti i uspjeti u svojoj vjeri sem onaj koji se potpuno preda Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku r i koji sve ono što ga u sumnju dovodi vrati Onome koji sve zna.
Objašnjenje:
Vjernici će vidjeti svoga Uzvišenog Gospodara na Sudnjem danu svojim vidom, što je jasno potvrđeno Kur'anom i Sunnetom. Uzvišeni Allah je rekao: Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati. (El- Kijame, 22.-23.)
Također, Uzvišeni kaže: One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga (zijade)! (Junus, 26.) Resulullah r je riječi i više od toga (zijade) protumačio da znače gledanje u lice Uzvišenog Allaha. Stoga Poslanik r kaže: "Vi ćete svakako vidjeti svoga Gospodara kao što vidite ovaj Mjesec, i nećete osjetiti nikakvu tegobu zbog gledanja u Njega."9 Ovo ne znači da će vjernici Allaha U moći obuhvatiti pogledom - ne dao Allah - već znači da će to viđenje biti stvarno, očinjim vidom, a ne samo doživljaj srcem. Naprotiv, to će biti najdragocjenija blagodat u kojoj će uživati stanovnici Dženneta. Mnogobrojni Resulullahovi hadisi govore o tome u ovom poglavlju. Oni su mutevvatir (sa velikim nizom prenosilaca), a u njih je potpuno sigurna većina imama. Cilj ovih ajeta i hadisa je jasan efekat da će vjernici stvarno vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu. Mi iskreno vjerujemo u sve što je o tome rečeno u Kur'anu i Sunnetu i ne trudimo se da ih drugačije tumačimo prema svom ograničenom mišljenju. Isto tako, ne trebamo to sebi predočavati maštom da se ne udaljimo od istine.
Zaista, ako neko želi spas od zabluda i raznih devijacija, naći će ga ako se potpuno preda Allahu Uzvišenom i Njegovom Poslaniku, u svemu što je do nas došlo vjerodostojnim predajama. A ukoliko neko dođe u dilemu po nekom pitanju, njegovo tumačenje će prepustiti Allahu. Kao što Allah U kaže: Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja - slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni9 Ovaj hadis je uvrstio Buharija u Knjizi o vaktovima namaza, poglavlje: "Vrijednost ikindije-namaza" II/33 h(54), zatim Muslim u Knjizi o džamijama poglavlje: "Vrijednost sabaha i ikindije-namaza" I/439 h((633) iz hadisa Džerira ibn Abdullaha.
govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" A samo razumom obdareni shvaćaju. (Ali 'Imran, 7.)
(36) Islam ne može stajati na čvrstim temeljima osim ako je zasnovan na potpunoj pokornosti i predanosti Allahu. Onaj ko traži ono što svojim znanjem ne može dokučiti i ne zadovoljava se istinskom predajom Allahu, njegova ga želja udaljava od čistog tewhida - čiste vjere u Jednog Boga, od jasne spoznaje i ispravnog imana (vjerovanja). On nesigurno tumara između nevjerstva i vjere, svjedočenja istine i njenog odbacivanja, te između potvrde vjere i negiranja, sumnjičav, izbezumljen, bolestan, niti je vjernik koji potvrđuje vjeru, a niti nevjernik koji je odbacuje.
Objašnjenje:
U istinskom Islamu će ostati čvrst samo onaj koji se potpuno preda učenju Kur'ana i Sunneta, u njih povjeruje i po njima postupa, i ne suprotstavlja im se strastima niti sumnjama, a ni mišljenjem, razumom i logikom.
Ako čovjek traži neko saznanje do kojeg ne može doći, jer mu ga je Uzvišeni Allah učinio nedostupnim, a vezano je za Slavljenog Allaha, za Njegovu mudrost i Njegovu odredbu i ako njegova pamet i razum ne prihvaćaju Allahovu i Poslanikovu r želju i predanost u onome što oni hoće, on će s tom svojom namjerom biti uskraćen da spozna čistu vjeru u Jednog Boga (tewhid), onakvu kakva je u stvarnosti, kao i čistu spoznaju Uzvišenog Allaha. Bit će uskraćen da spozna ispravno vjerovanje koje se gradi na potvrđivanju, pokornosti, odobravanju i predanosti. On će postati kolebljiv između prihvatanja istine i njenog odbijanja, između vjerovanja u šerijatske propise Kur'ana i hadisa i nevjerovanja u iste, te njihovog prihvaćanja i neprihvaćanja. Njega će obuzimati sumnje, izbezumljenost i bolesna mašta i on će besciljno lutati, nemajući konačan stav. On, niti je iskreni vjernik s potpunim imanom, a niti je otvoreni nevjernik koji osporava i niječe vjeru u potpunosti. Suština imana je prihvaćanje vjere i predanost vjeri čak i u stvarima čija je mudrost nedokučiva i čiju suštinu katkada ni razum ne može dokučiti. Tada se mora zadovoljiti objašnjenjem Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika r.
(37) Nije ispravno vjerovanje (iman) u Allahovo viđenje onih muslimana koji to viđenje zamišljaju ili komentarišu onako kako oni razumiju, jer je neosnovano tumačenje (te'wil) Allahovog viđenja - i svakog pojma koji pripada Božanstvu - zabranjeno. U to treba vjerovati i to je vjerovanje muslimana. Ko se ne bude čuvao nijekanja i ne prestane s poređenjima, pada u grijeh i ne vjeruje u Allahovo savršenstvo (tenzih) - zaista je naš Uzvišeni Gospodar opisan svojstvima jednoće (wahdanijjeta) i atributima svojstvenim samo Njemu i nikome više od živih stvorenja.
Objašnjenje:
Nije ispravno vjerovanje (iman) onih muslimana koji viđenje Uzvišenog Allaha komentarišu po svom shvaćanju, ili Ga stvarno zamišljaju, ili pak misle da posjeduju moć spoznaje Njegove kakvoće. Takav musliman griješi i ne vjeruje u viđenje Allaha ispravnim vjerovanjem, jer niko osim Allaha ne zna kakvo će to viđenje biti. Saznanje o Allahovom viđenju (ru'ji) i tome slično, a stoje vezano za Uzvišenog Stvoritelja, može imati ispravno tumačenje jedino ako se ne objašnjava i ne uspoređuje sa nečim što je ljudima poznato na ovom svijetu (dunjaluku). Moramo vjerovati u ispravno značenje na koje to viđenje upućuje i ne smijemo razmišljati o kakvoći. Moramo vjerovati u pravo značenje na koje nas upućuje (ru'ja) i da ne kalkuliramo s pretpostavkama već da se pokoravamo i predamo u potpunosti vijesti Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika r. To bi bila prava vjera muslimana koju je Allah U dostavio po Svom Poslaniku r. Musliman je dužan da se čuva dvije stvari:
Prvo: Ne smije negirati ono čime je Sebe Allah opisao. On ne smije da u to ne vjeruje ili da iskrivljuje njegovo pravo značenje.
Drugo: Musliman ne smije porediti Uzvišenog Allaha ni u čemu sa Njegovim stvorenjima, bilo da se to poređenje odnosi na Njegovo Biće (Zat), ili na Njegova djela, imena i svojstva. Ovo dvoje je sadržano u riječima Uzvišenog Allaha: I ništa nije kao On, On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura,
11.)
Prvi dio ajeta negira bilo čije poređenje i sličnost sa Uzvišenim Allahom, a drugi dio potvrđuje Allahova svojstva (sifate). Ajet, dakle, objedinjuje tenzih - negiranje svake manjkavosti i isbat - potvrdu Allahovih svojstava. Ko se ne bude klonio ove dvije stvari (negiranja i poređenja) zalutat će u svom vjerovanju i zgriješiti. On je daleko otišao od istine i ne drži do Allahovog savršenstva koje je neprikosnoveno i po kome je Allah svojim savršenstvom siguran od pridruživanja saučesnika, dvojnika, rivala i premca. To je stoga što je Uzvišeni Allah opisan svim svojstvima jedinstvenosti (wahdanijjeta) u Svom Biću (Zatu), u Svojim djelima (ef'alihi) i Svojim imenima (esmaihi), i Svojim svojstvima (sifatihi), u Svom stvaranju (halkihi) i Svom naređivanju (emrihi). On je opisan jedinstvenim atributima u svemu tome. On je Jedan Jedini, Utočište svakome. On nema saučesnika i dvojnika i niko se ne može porediti s Njim. Niko ne može imati Njegova značenja. Niko od stvorenja ne liči Njegovom Biću (Zatu), Njegovim djelima (ef'alihi), a niti Njegovim imenima (esmaihi) i svojstvima (sifatihi).
(38) Allah Svevišnji je iznad granica i krajnjih ciljeva poimanja, iznad veličina, iznad tvari i iznad stvari. Njega ne može prostorno ograničiti šest strana orijentacije kao što je slučaj sa ostalim stvorenjima.
Objašnjenje:
Uzvišeni Allah je iznad granica i krajnjih ciljeva. Ni jedna granica Ga ne može ograničiti. Nijedan cilj Mu nije krajnji cilj. To ni u kom slučaju ne znači da je Allah spojen sa Svojim stvorenjima, a niti da je sjedinjen s njima. Naprotiv, Uzvišeni Allah je odvojen od Svojih stvorenja. U isto vrijeme, Uzvišeni Allah je iznad toga da posjeduje dijelove, organe i stvari, koje su kod čovjeka udovi i alatke pomoću kojih stječe korist, a otklanja zlo. Allah je iznad svega toga i mi potvrđujemo Njegova imena i Njegova svojstva navedena u Kur'anu. Međutim, mi tvrdimo: Sve to ima svoje pravo značenje, pa je potrebno da to značenje razumijemo i pripišemo Svevišnjem Allahu onako kako to Njemu dolikuje. Ne smijemo govoriti o kakvoći jer jedino je Svevišnji Allah dostojan tog znanja. Isto tako, Svevišnjeg Allaha ne ograničava šest orijentacionih strana kao ostale tvorevine. Allah je iznad toga. Pod ovim se ne podrazumijeva apsolutno negiranje strane ili smjera. Naprotiv, On je Slavljen i Uzvišen u smjeru uluwa (uzvišenosti, visine). Cilj ovoga je da Svevišnjeg Allaha ne ograničavaju i neokružuju strane kao što je slučaj s ostalim stvorenjima i kamo sreće da pisac, Allah mu se smilovao, nije ni spominjao ove skolastičke riječi (termine). Ipak, čvrsto smo ubijeđeni da nije imao namjeru koju su imali skolastičari. Autor je sasvim jasno priznao Allahova svojstva kao: uzvišenost, lice itd., pa je bilo pametnije da je izbjegao ovu skolastičku terminologiju u cijelosti jer ona u sebi sadrži i istinitost i neistinitost, a pravac ehli-s-sunneta, u sličnim stvarima, iskazuje svoj stav nakon detaljnog pojašnjavanja. Stoga riječi onoga ko je rekao: "Allah je iznad krajnjih granica i ciljeva", ukoliko imaju za cilj da potvrde da Uzvišeni Allah nije ograničen i skučen ni u čemu što postoji, onda je to tačno (istina). A ako se s njima želi reći: da Uzvišeni Allah nije na gornjoj stranici ili na najuzvišenijem mjestu, onda je to neistina, jer predstavlja negiranje uzvišenosti Allaha nad Njegovim stvorenjima. Također riječi "On je iznad toga da posjeduje dijelove i organe", ukoliko podrazumijevaju da Allahova svojstva poput: lica, ruku, očiju itd. ne naliče na lica stvorenja, ni na njihova svojstva, onda je to istina, a ako se željelo reći da Uzvišeni Allah nema lica, ruku itd. onda je to lažno. Također riječi: "Ne ograničava Ga šest strana u orijentaciji", ukoliko se njima željelo reći da Uzvišeni Allah nije ni na jednoj od tih strana, ni gore ni dolje, ni lijevo ni desno ni iza ni ispred, onda je i to netačno (lažno), jer to znači svojstvo nepostojanja, tj. svojstvo nemogućeg, i ko u njega vjeruje otvoreni je nevjernik (kafir), jer je toj negiranje Allahovog govora, pa i više od toga, to je negiranje Allahovog postojanja (wudžud). A ako se željelo reći da Allah nije ograničen ni u čemu što postoji, onda je to istina, a Allah najbolje zna.
Zaključak:
Allah U će se moći vidjeti očima na Sudnjem danu. Vidjet će Ga vjernici, stvarno, a neće Ga moći obuhvatiti pogledom. To je sadržaj Kur'ana i hadisa o ovoj temi. Dužnost svakog muslimana je da se čuva neosnovanog tumačenja i komentarisanja sljedbenika onih koji misle da je Allah U lišen svih atributa, i da zna da je Uzvišeni Allah zaštićen od svih događaja i pojava i od toga da naliči ostalim stvorenjima.
Pitanja:
1. Kakvo je stvarno viđenje Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu?
2. Koja je dužnost muslimana u odnosu na ajete i hadise koji govore o
Allahovim svojstvima?
3. Objasni šta znače riječi: "Uzvišenog Allaha U ne ograničava šest orijentacionih strana u prostoru?"
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
ponedjeljak, 10. siječnja 2011.
0 komentari