UVJETI KOJI DAIJU ČINE USPJEŠNIM
Uvod u važnost bivanja uzorom:
a) Daije moraju biti najljepši uzor ljudima i primjer koji sprovodi ono u šta poziva, u protivnom bit će pitani na Dan žalosti i radosti, i bit će kažnjeni u tolikoj mjeri koliko su bili daleko od bivanja uzorom onoga u šta su pozivali.
Kaže Uzvišeni u suri Es-Saff, 2-3. ajet:
''O vjernici, zašto govorite ono što ne radite. O kako su Allahu mrske riječi koje djela ne prate!"
Kaže Uzvišeni u suri El-Bekare, 44. ajet:
''Zar da od drugih tražite da dobra dijela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite?Zar se opametiti nećete?"
Kaže Allahov Poslanik: ''Bit će doveden na Sudnjem danu čovjek, pa će bit bačen u vatru i crijeva će mu izaći, pa će kružiti oko njih, kao što magarac kruži oko žrvnja, pa će se oko njega okupiti stanovnici vatre i pitati ga: 'O ti, taj i taj, zar nam nisi naređivao dobro, a odvraćao od zla?' Reći će: 'Jesam, naređivao sam vamdobro, ali ga nisam činio, a zabranjivao sam vam zlo, a sam ga činio.'' Bilježi Muslim
Veoma važno pitanje
b) Pitanje: Da li će da'ija da ostavlja naređivanje dobra, ako nije u stanju da sam vrši to dobro u potpunosti ili odvraćanje od zla, ako i sam čini dio tog zla?
Odgovor: Kažu učenjaci ispravnije je mišljenje da će nastaviti da'wu, jer je da'wa vadžib, i njeno nečinjenje je haram. Da budeš uzor je također vadžib. Jedan od ova dva vadžiba ne spada, ako ostaviš drugi. Kaže Hafiz ibn Kesir: "Dio učenjaka smatra da onaj ko čini grijehe ne treba da odvraća od njih." To mišljenje je slabo, a sahih je da učenjak naređuje dobro, pa makar ga ne činio, i odvraća od zla, pa makar ga i činio.
Kaže tabi'in Se'id ibn Džubejr: ''Da čovjek ne naređuje dobro i ne odvraća od zla, sve dok ne bude činio sve to dobro i ne bude se klonio svog tog zla, niko ne bi naređivao dobro niti zabranjivao zlo."
Kaže Ibn Kesir: " Jasno mi je da su on i njegovo stanje nepohvalni.'' To zato što je suprotno radio, zato što je ostavio činjenje pokornosti i činio grijehe.'' Nije isti onaj ko zna i ko ne zna!"
c) Važnost uzora u da'wi proizilazi iz toga što živi primjer i prakticiranje Islama ljude privlači i skloni su mu. Vjeruju kroz to da je moguće da se Islam sprovede u praksu, da nije nemoguć i nerealan, što prouzrokuje da veliki broj ljudi pokušava da ga oponaša. Ovaj primjer ima veliki značaj. Nivoi shvatanja kod ljudi su različiti.
d) Ljudi uopšteno, a sljedbenici i učenici posebno gledaju u da'iju sa velikom ispitivačkom preciznošću. Često da'ija sam i ne zna da je pod lupom. Jedan od najvećih rastjerivača ljudi od da'we je da'ija koji nije primjer i uzor.
Kaže Ibn Kajjim pojašnjavajući ove stvari: "Zli učenjaci sjede na vratima Dženneta i pozivaju ljude riječima, ali ih svojim djelima pozivaju u vatru. Pa kad god njihove riječi pozovu i kažu: 'Hodite u Džennet', njihova djela kažu: 'Ne slušajte ih, da je ono u šta pozivaju istina prvi bi se odazvali. Javno, oni su vodiči, a tajno su drumski razbojnici!''
Uvjeti koji daiju čine uspješnim
Ispravna i jaka akida
Zašto? Da'ija ima veliku potrebu za ispravnom i jakom akidom obzirom da ako mu je akida slaba ili iskrivljena postoji velika opasnost da se i sam izgubi, ode u zabludu i slično i da ljude povede u zabludu, stranputicu i sl.
Akida je na stepenu goriva bez kojeg se da'ija ne može kretati, ako mu se srce ne ispuni strahom, veličanjem i ibadetom prema Allahu neće moći ljudima ništa pužiti zato što onaj ko nešto ne posjeduje to ne može ni dati. Akida nije stvar parola, mrtvog slova na papiru ili naslađivanja pričom o njoj na skupovima, nego mora biti život, realnost koja ispunjava tijelo i srce čistoćom, bogobojaznošću, čovjeka nagoni na aktivnost i rad čudnih stvari kao što je bio slučaj sa selefom čiji je glavni podstrek bilaupravo akida.
Dovoljna opskrba.
Svaki da'ija ima potrebu za dovoljnom opskrbom, jer je on prije svega vjernik, a svaki vjernik je u suštini putnik ka Ahiretu, svaki dan pređe dio puta, tog dugog, trnjem zatrtog puta, dakle taj put je pun iskušenja, zapreka i ostalog i ko se uputi tim putem bez opskrbe bit će upropašten i neće moći završiti taj put kako treba.
Dakle, sve što manje imaš opskrbe manja ti je mogućnost da uspiješ. S druge strane da'ija se bori ne samo za ispravak samog sebe, nego i drugih ljudi, njihovog buđenja, vođenja, liječenja grešaka i zadužen je borbom protiv svih zapreka koje stoje pred njim na putu širenja Allahove vjere. Protiv njih se bori prvenstveno dokazima, riječju i slično, a naposljetku i oružjem protiv onih koji odbiju, uzdižući se, oholeći se i slično.
Sa ovog aspekta se vidi da je njemu puno potrebnija opskrba od drugih da bi se njome adekvatno suprotstavio većim iskušenjima, nedaćama, bitkama i slično. Najbolja opskrba je bogobojaznost, kao što to kaže Uzvišeni u suri El-Bekare, 197. ajet:
"I opskrbite se, a najbolja opskrba je bogobojaznost i Mene se bojte, o razumom obdareni!"
Allahov Poslanik kaže: "Na vama je da se držite bogobojaznosti, jer ona je skup svakog dobra." Također je Poslanik, jednom prilikom raspravljajući se sa jednim ashabom rekao: "Allah te opskrbio bogobojaznošću." Mnogo je Poslanik savjetovao svoje ashabe, da se drže bogobojaznosti, a posebno emire, što je bila praksa i sljedećih generacija.
Zašto da'ije imaju veliku potrebu za šeri'atskim znanjem?
Zbog mnogih stvari, a najvažnije među njima su:
- Zato što će biti izložen mnogim pitanjima, ponekad i nezgodnim.
- Zato što šeri'atsko znanje jača argumente kod njega i omogućava mu da ljudima na ljepši, primjereniji način objašnjava.
- Ne može biti da'ija u Islam ako ne poznaje njegove osnove; akidu, suštinu itd. Onaj ko nešto ne posjeduje, ne može to ni dati.
- Što je znanje veće kod da'ije, veća mu je i mudrost, ako je mudar može se ljudima obraćati shodno njihovom nivou i s tim imati više uspjeha u da'wi, uz Allahovu dozvolu.
Na kraju govora o ovome ukazujemo na neminovnost da da'ija, pored šeri'atskog znanja, mora imati dio svjetovnog znanja i kulture. Opće znanje mu omogućava da se obraća raznim ljudima na razne načine. Ima mnoštvo da'ija u svijetu koji su uspjeli da objedine između šeri'atskog i svjetovnog znanja, tako da su mnogo postigli u da'wi.
What can my enemies do to me? My Paradise is in my heart, it is with me wherever I go. To imprison me is to provide me with seclusion, to send me to exile is to send me away in the path of Allah and to kill me is to make me a martyr. (Ibn Taymeeyah)
ponedjeljak, 10. siječnja 2011.
0 komentari